Orašasti plodovi su odlični izbor u slučajevima kada želite zasititi glad, a da pritom jedete i nešto zdravo. Kalorični su i to im je zapravo jedna od rijetkih nedostataka,te je dovoljna tek jedna šaka dnevno da biste zadovoljili svoje potrebe. Omiljeni su kod sportaša, a nažalost, trebali bi biti zdrava alternativa za dječje međuobroke i poslastice. Mnoga jadranska priobalna područja kao i otoci imaju običaj popržiti bademe i potom ih karamelizirati sa šećerom, no takvi su dosta tvrdi i lako mogu oštetiti zubnu caklinu. U posljednje vrijeme orašasti plodovi sve su popularniji kao zamjena za sve vrste brašna u receptima za kruh koji se najčešće kombinira s različitim sjemenkama. U svakom slučaju, osim kaloričnosti koje smo naveli kao nedostatak, i cijenom nisu baš pristupačni, međutim, cijena zdravlja je puno skuplja kada se ne plaća na vrijeme. Osim toga, orašasti plodovi nisu dobri samo za grickanje kao međuobrok, mogu se kombinirati i sa salatama, koristiti za kolače, proteinski kruh, shake-ove i dr.
Evo neke korisne činjenice o orašastim plodovima koje možda niste znali:
Badem
Svakako jedan od najpopularnijih orašastih plodova su bademi. Obični ili ušećeri konzumirali u se još u drevnom Rimu, a u Ameriku je iz Španjolske stigao 1769. godine. Zbog toga što obiluje vitaminom E, velikim prijateljem kože, može se pohraniti u hladnjaku čak dvije godine. Zanimljiva činjenica o bademima jest da su čak 73 spomenuti u Starome Zavjetu. Inače, blanširanim bademima (kratko prokuhanim) lakše ćete skinuti opnu, a tako mljeveni bademi dio su najfinijih slastica. Osim toga, nema svečano ukrašene torte bez bogatog marcipana čija su osnova upravo bademi (i šećer).
Orah
Najstarije poznato stablo s jestivim plodovima jest upravo stablo oraha i to iz vremena 10 000 godina pr. Kr. Orasi su toliko dobri po svom nutritivnom sastavu, prvenstveno jer obiluju omega-3 masnim kiselinama, da se još od drevnih Grka smatraju hranom dostojnom bogova, a inače potječu iz Perzije, s tim da je Kalifornija najveći proizvođač ovog voća. Možda niste znali da postoji čak 30-ak vrsta oraha! Orasi su izvrsni za ublažavanje zadaha iz usta, upala i za liječenje rana.
Lješnjak
Ovo vrlo ukusno orašasto voće počelo se uzgajati prije otprilike 5000 godina, a današnjih čak 75 % proizvodnje lješnjaka potječe iz Turske. Lješnjaci obiluju omega masnim kiselinama, vitaminom E, A, folnom kiselinom te mineralima kao što su mangan, magnezij, fosfor i željezo. Konzumacija lješnjaka pospješuje metabolizam, a zanimljivo je kako su stari Grci vjerovali da uspješno liječi i ćelavost te kašalj. Drevni Rimljani su vjerovali da donosi dug, sretan i prosperitetan bračni život, pa su mladenci na vjenčanju obvezno morali imati baklje napravljene od grana lješnjakova stabla. Napomenimo i to da je lješnjak višegodišnja biljka koja plodove može davati do čak 50 godina!
Pistacija
Magično zelene boje, izvrsnog okusa, pistacije su svakako jedan od popularnijih orašastih plodova. Čak 90 % pistacija uzgaja se u Turskoj i Iranu, slijede Italija, Afganistan i Kalifornija. Pistacije rastu na višegodišnjim stablima koje mogu davati plodove čak 300 godina! Kada pistacije sazru, ljuska pukne. Pistacije su odličan izvor proteina, vlakana, mangana, fosfora, vitamina B6, bakra i mangana. „Oraščić koji se smiješi” kako je još poznat u Iranu ili „nasmijani oraščić” kako ga nazivaju u Kini svakako je divan dodatak jelima i kolačima, zbog okusa i boje, a i sam za sebe je odličan međuobrok. Možda ste čuli za pistacijev princip – naime, istraživanje je pokazalo da osobe koje prvo oljušte, a zatim jedu orašaste plodove unose čak 41 % manje kalorija od onih koji jedu već oljuštene orašaste plodove. Radi e o vizualnoj percepciji, tako da oni koji žele zdravo jesti, a pritom ne pretjerati, jer kalorije su ipak kalorije, neka se radije pozabave ljuštenjem pistacija.
Makadamijski orah
Mnogo ljudi niti ne zna točno kako izgleda makadamijski orah, što nije toliko ni čudno kad se uzme u obzir činjenica da je ovaj orašasti plod, s inače najtvrđom ljuskom od svih orašastih plodova, otkriven tek 1857. u Australiji, a konzumirati se počeo nekih 80-ak godina poslije. Za razliku od drugog voća, makadamijski orah se ne ubire, već sabire s tla. Danas se makadamijski orah naviše uzgaja u tropskoj klimi kakvu osima Australije ima i južna Afrika, Bolivija, Peru i Havaji. Makadamijski orah jedan je od najkaloričnijih orašastih plodova, ali osim kalorijama i iznimnim okusom, krasi ga i paleta nutritivnih elemenata kao što su kalcij, magnezij, mangan, selenij, željezo, vitamini B skupine, te u manjem udjelu vitamin A i E. Kako ne sadrži gluten, veoma je popularan kod osoba s intolerancijom na gluten – celijakijom.
Brazilski orah
Orašasti plod duguljastog oblika, kao što i samo ime nalaže, potječe iz Brazila i raste na visokim stablima. Zapravo, brazilski orah nalazi se u velikoj ljušturi nalik kokosovoj u kojoj bude oko 20 -30 plodova. Ne može se uzgojiti, a hoće li stablo brazilskog oraha uroditi plodom ili ne, ovisi o posebnoj vrsti pčele koja preferira osobitu vrstu orhideje. Kao i drugi orašasti plodovi, i brazilski orah izrazito je kaloričan, no obiluje tzv. dobrim, nezasićenim masnim kiselinama, zatim vitaminom E te osobito selenijem, koji premda je ključan kao antikancerogeni element te prevenira cirozu jetre i bolesti koronarnih žila, ipak valja biti oprezan u konzumaciji budući da prekomjernost može izazvati trovanje selenijem. Bogat je i manganom, magnezijem, bakom, kalcijem, željezom, fosforom, cinkom, vitaminima B kompleksa. Osobito je popularno ulje brazilskog oraha u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao bazno ulje ili ulje za masažu. Vrlo zanimljiva činjenica tiče se upravo brazilskog oraha. Naime, jedina vrsta alergija prijenosna intimnim putem je upravo alergija na brazilski orah.
Indijski oraščić
Ovo veoma ukusno voće tehnički nije orašasto voće, već sjemenka voća, točnije jedne vrste jabuke. Naime, ovaj oraščić uzgaja se ponajviše u Brazilu, Indiji, istočnoj Africi, Keniji, Mozambiku. Cjenovno je jedan od najskupljih i zato što je potrebno dosta vremena dok dobijete proizvod na koji nailazite u trgovinama. Naime, između dvije opne ljuske indijskog oraščića nalazi se otrovno ulje koje može izazvati probavne probleme, crvenilo i svrbež, a pripada istom rodu kao i otrovni bršljan. To toksično ulje inače štiti sjemenke od napada insekata. Međutim, i u toksičnom obliku oraščići imaju svoju primjenu – ne biste vjerovali, ali koriste se u automobilskoj industriji u proizvodnji boja, lakova kao i insekticida itd. Oraščići su izvrstan izvor bakra, mangana, fosfora, magnezija i cinka. S obzirom na to da konzumacijom brazilskih oraščića zadovoljavate dnevnu potrebu za bakrom, treba reći kako taj element igra važnu ulogu u nizu fizioloških procesa kao što je iskorištavanje željeza, eliminacija slobodnih radikala, razvoj kosti i vezivnog tkiva, proizvodnja melanina itd. Niska razina bakra povezuje se i s većim rizikom oboljenja od raka debelog crijeva, a u tome je Hrvatska, nažalost, jedna od vodećih zemalja u Europi. Nadalje, zahvaljujući 66% masnih kiselina koje sadrži, djeluje veoma povoljne za zdravlje kardiovaskularnog sustava, slično kao i maslinovo ulje.
Kikiriki
Neki to već znaju, neki možda ne, ali kikiriki, jednako kao i brazilski oraščići, strogo gledano, nisu orašasti plodova, već mahunarke. Međutim, zbog sastava karakterističnog za orašasto voće, tu se često svrstava. Kikiriki potječe iz Brazila i Perua, no tamo su ga iz Kine donijeli rani istraživači Amerike. Kikiriki je poznata grickalica među sportašima budući da sadrži proteine, vlakna, a nedavna istraživanja pokazala su kako obiluje polifenolima, poglavito p-kumarinskom kiselinom koja dokazano ima antikancerogena svojstva. Kikiriki je poznati izvor vitamina E, B kompleksa, folata, te niacina, ključnog elementa za zdravi rad mozga. Osim toga, kikiriki je sjajan izvor resveratrola koji osim antikancerogene uloge, ima i važnu ulogu u bolestima srca te degenerativnih bolesti živčanog sustava, Alzheimerovoj bolesti te gljivičnim i virusnim infekcijama, a uz to smanjuje rizik od moždanog udara. Korisna činjenica kada je u pitanju kikiriki tiče se i nedavno provedenog istraživanja prema kojem termički obrađen kikiriki, kuhan ili pečen, ima bolju bio iskoristivost antioksidanasa kojima obiluje. Naime, potvrđeno je kako primjerice kuhani kikiriki ima dvostruko do četverostruko više antioksidansa izoflavina nego sirovi kikiriki. Napomenimo ipak kako je uvijek bolje konzumirati kikiriki u ljusci nego onaj posoljeni jer time unosimo više soli u tijelo nego nam je stvarno potrebno, a i uvijek možete na uklanjanje ljuske od kikirikija gledati kao na svojevrsnu anti stres terapiju, pa to ovo, cijenom pristupačno povrće zapravo, čini idealnom grickalicom za konzumaciju za vrijeme posla.
U svakom slučaju, i više je nego jasno koliko dobrobiti sadrže ovi plodovi, međutim, ponovno naglašavamo, potrebno ih je jesti maksimalno jednu šaku dnevno. Isto tako treba istaknuti da postoji niz opsežnih istraživanja koja su pokazala da umjerena konzumacija orašastih plodova sprječava prekomjerno debljanje, suprotno brojnim mišljenjima zbog njihove kaloričnosti. Dakle, čak i ako ste na dijeti, ove namirnice nipošto ne biste trebali preskakati.
