Prije nekoliko dana u Hrvatskoj je poput bombe odjeknula vijest Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da konzumiranje crvenog mesa pogoduje nastanku tumorskih oboljenja, osobito debelog crijeva. No, ima li tu mjesta panici, i moramo li zbog toga crveno meso eliminirati iz prehrane? Premda ova tvrdnja u najmanju ruku zvuči zastrašujuće, takva informacija je već nekoliko puta izlazila u javnost kao novo revolucionarno otkriće i ta vijest je zapravo stara – nova stvar. Naravno, da je industrijski prerađena hrana, kobasice i hrenovke nezdrava zbog količine aditiva i konzervansa koje sadrže. Primjerice, hrenovke se proizvode od životinjskih ostataka poput iznutrica i kože (rekli bismo – otpaci), a da bi bile onako ukusne i primamljive, potrebno im je dodati cijeli niz aditiva, konzervansa i bojila. 
Međutim, u cijeloj toj priči postavlja se i drugo pitanje – što to danas nije kancerogeno? Zagađen je zrak koji udišemo i voda koju pijemo, u većoj ili manjoj mjeri. U vodi se nalaze toliko zloglasni nitrati i nitriti, koje je proizveo sam čovjek, a radi se zapravo o solima koje se dodaju mesnim prerađevinama kao konzervans jer djeluju antimikrobno i tako produljuju trajnost proizvoda. Međutim, i dimljenjem mesa se stvaraju ti štetni spojevi, pa kako su i naši djedovi i bake koji su jeli pršut, koji je recimo to tako, „otrovan” nitratima i nitritima, uspjeli doživjeti duboku starost? Istina, nekada su se životinje barem zdravo hranile, nisu jele razne hormone i antibiotike kao što je to u većini slučajeva danas, ali zato je izrazito bitno znati porijeklo hrane na našem tanjuru. S druge strane, činjenica je da se svi otrovni spojevi kumuliraju u našem tijelu tijekom vremena, no onda bi bilo bolje odreći se duhanskih proizvoda primjerice, nego crvenog mesa budući da se posljedice te navike na više razina puno brže očituju. Osim toga, i sredstva za čišćenje u našem kućanstvu su otrovna, pa ih ipak koristimo za održavanje higijene, usprkos tome što ubijajući mikroorganizme u našem domaćinstvu sasvim sigurno polagano truje i nas. Nadalje, ovo istraživanje podrazumijeva i to da bismo se trebali odreći i hrane s roštilja, s obzirom na to da se masnoća iz mesa otpušta u žeravicu te posljedično stvara toksične spojeve, policikličke aromatske ugljikovodike.
Poanta cijele ove priče jest da u svemu uživamo umjereno jer niti jedna hrana, pa tako ni meso, nije preporučljiva za svakodnevnu konzumaciju u ogromnim količinama. Crveno meso je vrijedan izvor esencijalnih aminokiselina i stoga ga je pogrešno izbaciti iz prehrane. Dakako, ne zaboravimo i to da zapravo bilo koja hrana u malim količinama može biti lijek, a u velikim otrov.
L. Rađa
