U narodu se kaže: „Tanka je linija između ljubavi i mržnje, između zdravog i nezdravog, bolesti i zdravlja”, ali ta nejasna granica ipak postoji. Nikada niti jedna krajnost nije dobra i zdrava, pa tako niti sljedeća, a ima i svoj medicinski termin – ortoreksija, odnosno patološka opsjednutost zdravom prehranom. Taj termin (stanje, ponašanje) prvi put u svijetu opisao je 1997. godine američki doktor Steve Bratman. Ovo ponašanje posljedica je novih spoznaja o korelaciji zdravlja i prehrane, te se sve više i više ljudi, primijetit ćete to i sami, brinu oko toga što jedu i unose u svoj organizam.
Danas trgovine zdrave hrane otvaraju svoje poslovnice na svakom uglu, a svaka obična trgovina ima izdvojen dio s eko, zdravim, bio namirnicama i sl. I u tome nema ništa loše, baš naprotiv, težiti zdravlju je pohvalno, ali kada to pohvalno prijeđe u patološku opsesiju hranom, onda nastaje problem. I to kakav. Takvoj osobi život se počinje svoditi oko onoga što će jesti, a ubrzo joj se počinje i smanjivati krug ljudi s kojima se druži jer osoba ima jaku potrebu svoje stavove nametati drugima. Iako ortoreksija još uvijek nije definirana kao poremećaj u prehrani, poput primjerice anoreksije ili bulimije, čija podloga bolesti ima i onu psihološku stranu, činjenica je da ortoreksična osoba razvija netipično ponašanje kada je prehrana u pitanju. Naime, osoba u svojoj glavi ima fiksnu viziju o tome što je zdravo, a što nije i po tim svojim vrlo strogim načelima bira hranu, bojeći se za svoje zdravlje pojede li nešto što smatra nezdravim. Takva osoba iz svoje prehrane strogo izbacuje primjerice sve namirnice koje sadrže bilo kakve aditive, a treba znati da postoje i aditivi kojima je porijeklo prirodno, kao i sve ostale namirnice za koju su ikada čuli ili pak pročitali da je nezdrava križaju sa svoje zamišljene liste zdravih namirnica. Takve osobe rijetko jedu u društvu te se ne mogu niti sjetiti kada su zadnji put pojeli nešto nezdravo, a istodobno zbog konzumiranja velike količine celuloznih namirnica imaju problema s probavom i nadimanjem.
Tanka je granica između ortoreksije i anoreksije
Za razliku od anoreksije,primjerice, oboljela osoba zapravo ima i vrlo nisko samopouzdanje i samopoštovanje, kod ortoreksije se to manifestira zapravo suprotno – osoba koja je opsjednuta zdravom prehranom osjeća se bolje i superiornije u odnosu na ostale ljude. No, kako sam već na početku napomenula, tanka je granica između zdravog i nezdravog, baš kao što je tanka granica između ortoreksije i anoreksije, a osobito rizična skupina koju najviše i pogađa ovaj problem su mlade žene. Naime, u početku je to samo usmjerenost prema zdravoj prehrani koja postaje opsesija, a zbog rigoroznosti svrstavanja namirnice u zdravu ili nezdravu skupinu, lista dozvoljenih namirnica polako se smanjuje, a s vremenom može prijeći i u onu drugu krajnost koju zovemo anoreksijom.
Zapamtite, niti jedna krajnost nije zdrava, a ključ zdravog i vitalnog života isključivo se nalazi u raznolikosti prehrane i naravno, umjerenosti.
L. Rađa
