Ljudsko tijelo je zapravo jedan toliko savršen organizam (mogli bismo reći i high tech uređaj s obzirom na svojstva koje ima) u kojemu se i upravo dok ovo čitate događaju brojne kemijske reakcije, razgradnje i sinteze koje jednom riječju zovemo – METABOLIZAM. I, upravo je to ono što bismo trebali istinski razumjeti kako bi jednako tako dobro upoznali sami sebe.
Danas je jako popularno izgledati fit i hraniti se zdravo, što je bez daljnjega vrlo poželjno. No kada biste shvatili kako ljudsko tijelo hranu probavlja, onda biste sigurno znali zašto i nije baš pametno jesti voće nakon obroka, nego prije, u protivnom ćemo se osjećati vrlo napuhnuto, a time i nervozno te će nas najvjerojatnije jako boljeti želudac (trbuh) i probava nam neće funkcionirati onako kako bismo to i sami željeli.
Sva hrana koju konzumiramo sastoji se od sljedećih važnih makronutrijenata: ugljikohidrata, bjelančevina i masti.
Općenito se hrana u ljudskom tijelu zadržava otprilike 24 sata. Probava ugljikohidrata i masti u odnosu na proteine započinje već u ustima. Također, sva hrana se ne probavlja jednako dugo, a to je zapravo ključno u odabiru i tajmingu što i kada jesti.
UGLJIKOHIDRATI
Razgradnja ugljikohidrata započinje već u ustima gdje se nakon što zubi počnu usitnjavati hranu otpušta enzim amilaza koja se nalazi u slini, a razgrađuje škrob. Gutanjem hrana prolazi kroz jednjak do želuca gdje se amilaza inaktivira djelovanjem želučane kiseline. Probava ugljikohidrata završava u tankom crijevu, ovaj put pod djelovanjem enzima pankreasna amilaza cijepa se na disaharid maltozu te kratke lance glukoze. Potom se glukoza u tankom crijevu nastavlja razgrađivati do jednostavnijih molekula. Kada je razgradnja gotova monosaharidi se preko epitelnih stanica apsorbiraju u krvotok. Ako ste konzumirali čokoladu, pripremite se na pravi „sugar rush”.
PROTEINI
Probava proteina, za razliku od ugljikohidrata, započinje tek u želucu i to pod djelovanjem želučanog enzima pepsina. Ovaj enzim je ključan za probavu mesa budući da jedini ima sposobnost razgradnje kolagena. Potom hrana prolazi do tankog crijeva gdje dospijeva u dvanaesnik i jejunum. Ovdje se pod djelovanjem enzima koje otpušta gušterača – tripsina i kimotripsina, nastavlja razgrađivati. Potpuna razgradnja do aminokiselina se u cijelosti odvija u tankom crijevu odakle se aminokiseline preko crijevnih resica apsorbiraju u krvotok.
MASTI
Probava masti malim dijelom kao kod ugljikohidrata započinje već u ustima djelovanjem enzima lipaze koji se također nalazi u slini. Nakon gutanja hrane koja putem jednjaka dospijeva u želudac luči se enzim lipaza koji je inaktivan zbog kiselosti medija. Kemijska probava masti započinje tek u tankom crijevu. U dvanaesniku se djelovanjem žuči emulgira mast, što je zapravo prvi korak u pripremi masti za djelovanje enzima. Tako se stvara veća površina, što za rezultat ima bolje djelovanje enzima. Budući da je probava masti izrazito kompleksna, razgradnja tih dugolančanih molekula nimalo nije jednostavna. Onaj dio masti koji se nije uspio razgraditi ostaje neprobavljen, odlazi u debelo crijevo i iz organizma se eliminira fecesom.
Znate li koliko se određene namirnice zadržavaju u želucu? Mlijeko se u želucu zadržava 1,5 sat; voće, povrće, kruh i teletina 2 – 3 sata; svinjetina 4,5 sata, a vrhnje čak 5 sati.
L.Rađa
