Zdravom načinu prehrane svakako trebamo težiti, no to ne znači da moramo slijepo vjerovati svemu onome što nam prehrambena industrija servira. Zašto? Pa, baš zbog toga što je takvim magnatima zapravo najbitniji profit, odnosno zarada. Svoje proizvode pakiraju u luksuznu ambalažu istodobno ističući samo dobru (zdravu) stranu tog proizvoda, dok o onoj lošoj strani zapravo ništa ne znamo. I, naravno, često se tako povedemo za kupnjom proizvoda ni ne sluteći što on sve krije. Pa evo dva najčešća primjera koja osobno smatram posebno zavaravajućima jer premda se ne može reći da takvi proizvodi nemaju ispravnu deklaraciju, itekako su obmanjujući budući da kao glavno svojstvo ističu nešto što nije u značajnoj mjeri zastupljeno ili uopće ne može ni biti svojstvo dotičnog proizvoda.
Ulja „bez kolesterola”
Možete li se sjetiti samo koliko ste puta na polici trgovine uočili plastičnu ambalažu, primjerice suncokretovog ulja, na čijem je pakiranju masnim slovima bilo istaknuto „bez kolesterola”? Vjerujem, mnogo puta i vjerojatno je da vas je upravo takav natpis i ponukao da kupite istoimeni proizvod, a da zapravo uopće niste bili ni svjesni da se radi o jednoj od najvećih obmana prehrambene industrije. Zašto, pitate se? Naime, istaknuta tvrdnja „bez kolesterola” na proizvodu od biljnog ulja jest zapravo točna, tu nema spora, ali ako znamo da je to biljno ulje, a biljna stanica ne sadrži kolesterol, već SAMO životinjska, sukladno k tome i životinjski proizvodi poput mlijeka, sira, jaja i masti, onda postajemo svjesni kako varaju našu percepciju da konzumiramo zdravo. Neznanje ili zaboravnost potrošača tako je otvorila put i nepravedno višoj cijeni dotičnog proizvoda upravo zahvaljujući tom za zdravlje „blagotvornom” svojstvu a razliku od drugih takvih proizvoda koji nemaju tu tvrdnju istaknutu na ambalaži. Stoga, znajte da nikakva posebno napredna tehnologija nije korištena kako bi se kolesterol uklonio jednostavno zato što ga u biljnoj stanici, pa tako i u biljnom ulju, niti nema.
„Light” proizvodi
Živimo u eri kada gotovo svi koji pokušavaju koliko-toliko živjeti fit i zdravo. U skladu s tim, posebno zadnjih nekoliko godina, svijest o zdravlju probudila se do te mjere da smo se mahom počeli panično bojati svega što sadrži masnoće, pa zato posežemo dublje u džep ne bi li si osigurali hranu kojoj su upravo te vrijednosti znatno reducirane. Postoji niz tzv. „light” proizvoda, a najlakše je to prikazati na primjeru voćnih „light” jogurta koji su osobito popularni kao „zdravi” međuobrok. Oznaka „light” se u ovom slučaju odnosi na masnoće, što bi značilo da je takvom proizvodu smanjen udio masnoće i to je istina, no masnoća daje hrani okus, što opet znači da obiranjem masnoće proizvod više nije onog zadovoljavajućeg okusa (čitajte: onog koji bi se mogao lako prodati) i to se, naravno, treba nečim kompenzirati, a čim drugo već šećerom. Time tekstura i okus proizvoda dobivaju onu zadovoljavajuću razinu i stječu popularnost među pobornicima tzv. zdrave prehrane. A još kad dobro pročitate koliko zapravo samog voća postoji u takvim jogurtima, niti vam nije jasno kao laiku i krajnjem potrošaču kako se uopće nešto može zvati voćnim jogurtom od nečega što je zastupljeno u izrazito malim postotcima i to u obliku sirupa i sl. Kako bilo, „light” proizvodi nisu nimalo zdraviji od običnih voćnih jogurta, prvenstveno zbog višeg udjela šećera, ali i manjeg udjela kalcija, a to je ipak osnovna dobrobit mliječnih proizvoda, poglavito kad je riječ o osjetljivim skupinama poput djece, trudnica, bolesnika i osoba starije životne dobi.
L. Rađa
