Brza hrana i slatkiši koji su prepuni masnoća i šećera dokazano stvaraju ovisnost. Jednako kao što postoje, nažalost, ovisnici o kocki i opijatima, postoje i ovisnici o hrani. Štoviše, znanstveno je dokazano kako kod ovisnika o drogi, kocki i hrani, su za vrijeme konzumacije aktivni identični predjeli mozga. Iako ovdje pričamo o krajnjem slučaju, ovisnosti, htjela bih vam skrenuti pozornost na jednu, vjerujem svima jako poznatu situaciju. Sjetite se samo koliko puta u životu vam se samo dogodilo da prođete pored fast food-a i osjetite taj primamljivi miris junk food-a kojemu naprosto ne možete odoljeti, te ste se, a da ni sami ne znate kako, opet našli s tim masnim sendvičem u ruci? Za tu neutaživu želju za hranom zaslužni su neurotransmiteri, a jedan od najvažnijih je dopamin čije lučenje u mozgu stvara taj toliko priželjkivani osjećaj ugode. Treba napomenuti kako ovisnost o hrani nema nikakve veze s nedostatkom određenog nutrijenta u organizmu, baš naprotiv, to je ovisnost jednaka kao i drugi poremećaji u prehrani, poput bulimije (nekontroliranog unosa hrane, pa zatim pražnjenja) i anoreksije (ekstremne mršavosti koja je rizična za zdravlje, dok osoba koja od nje pati i dalje ima u potpunosti iskrivljenu sliku o sebi percipirajući se potpuno krivo – debelom) koju treba prepoznati na vrijeme i pomoći joj jer posljedice su prije svega ugroženo zdravlje koje može imati i letalni ishod.
Evo nekoliko simptoma koji će vam ukazati na to da imate nezdrav odnos prema hrani:
- često žudite za određenom vrstom namirnice iako ste zapravo siti ili ste upravo pojeli obrok
- kada i pokleknete i ipak posegnete za tom namirnicom, pojedete znatno više nego što ste to namjeravali
- imate čest osjećaj krivnje, ali ipak i dalje nastavljate jesti
- skrivate od drugih koliko i što zapravo jedete
- jednostavno se ne možete kontrolirati, iako znate da je to što radite štetno za vas
Ovisnost o hrani treba promatrati i sa psihičkog i s fizičkog (zdravstvenog) aspekta.
Kod osobe koja pati od ovisnosti o hrani, samopouzdanje je definitivno uništeno, a kao posljedica je nezadovoljstvo izgledom vlastitog tijela. Sa zdravstvene strane pretilost prate i drugi problemi kao što su dijabetes tipa II, srčane bolesti, karcinomi, Alzheimerova bolest i depresija, da nabrojim samo neke.
Mijenjajući sebe i svoje životne navike na bolje te svakako ne skrivajući problem ako on postoji, mijenjamo ne samo našu, nego i budućnost naše djece, koja gledajući nas usvajaju naše prehrambene navike. A, budući da su istraživanja pokazala kako jer problem pretilosti među djecom itekako prisutna, trebamo djelovati što prije i razviti svijest o povezanosti zdravlja i prehrane.
L. Rađa
