Borove iglice vjerojatno nisu najočitiji izbor u potrazi za ljekovitim biljem, ali sadrže iznenađujuće visoke količine C vitamina u odnosu na ostale vrste drveća. Bor je ujedno crnogorično stablo rasprostranjeno po čitavoj Europi zbog čega su njegove iglice zaista lako dostupne svima.

Vitamin C je od ključne važnosti za ljudski imunološki sustav jer stimulira proizvodnju bijelih krvnih stanica koje se bore protiv upalnih stanja organizma.

Također, vitamin C jedan je od najvažnijih komponenti kolagena koji je nužan za stvaranje novih i regeneraciju oštećenih stanica organizma. Osim C vitamina, borove iglice bogate su vitaminom A tekarotenoidima zbog čega mogu pomoći u liječenju i ublažavanju nekih medicinskih problema.

Ljekovitost borovih iglica

Zbog velike količine C vitamina, proizvodi od borovih iglica mogu se koristiti kao preventiva protiv prehlade i gripe u zimskim mjesecima.

Borove iglice sadrže aktivne sastojke kojipotiču iskašljavanje i izbacivanje sekreta iz dišnih puteva čime pospješuju liječenje upalegrla i bronhitisa, a mogu pomoći i uublažavanju simptoma astme.

Istovremeno, antiseptičko djelovanje eteričnih ulja iz borovih iglica uništava patogene bakterije sprječavajući širenje infekcije dišnih puteva.

Eterično ulje bora dobiva se parnom destilacijom borovih iglica i grančica, a karakterizira ga svjež i snažan miris. Najčešće je bezbojno, ali može biti i boje jantara. Najvažniji sastojci eteričnog ulja bora su bornil-acetat, α- i β-pinen i kamfor.

U tradicionalnoj medicini čest je sastojak preparata za mazanje prsnog koša kod tegoba dišnih puteva. Koristi se i u preparatima za olakšavanje bolova izazvanih reumatizmom, artrozom, artritisom, išijasom i drugim upalnim procesima živčanoga sustava jer povećava prokrvljenost, osvježava.

Djeluje blagotvorno kod upalnih stanja kože. Primjenjuje se u njezi vlasišta protiv pojačanog izlučivanja loja, a smanjuje i izlučivanje znoja.

Inhalacije eteričnim uljem bora mogu se primijeniti kod ublažavanja tjeskobe ili stresa. Vrlo dobro osvježava i dezinficira prostor pa se koristi i u preparatima za osvježenje prostora. U skandinavskim zemljama se koristi u saunama.

2011. godine na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu provedeno je istraživanje kojim se htjelo utvrditi da li eterična ulja borovih iglica i češera s područja Gorskog kotara posjeduju antimikrobno djelovanje na rast odabranih sojeva mikroorganizama koji djeluju štetno na ljude i životinje.

Istraživanje je provedeno tako da je omogućen izravan kontakt eteričnog ulja borovih iglica i eteričnog ulja borovih češera sa stanica mikroorganizma. Iz dobivenih rezultata izračunate su vrijednosti smanjenja rasta mikroorganizama u prisutnosti eteričnog ulja borovih iglica i eteričnog ulja borovih češera. Rezultati su pokazali kako eterična ulja bora imaju veliku potencijalnu upotrebu u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Borove iglice karakteriziraju visoke koncentracije vitamina A i karotenoida koji djeluju blagotvorno na zdravlje očiju, sprječavajući pojavu mrene i degeneraciju makule, što su najčešći problemi vida u starijoj životnoj dobi.

Vitamin A važan je i u očuvanju zdravlja kože jer njegova antioksidativna svojstva uništavaju štetne slobodne radikale te ubrzavaju regeneraciju stanica kože, zbog čega proizvodi od borovih iglica mogu pospješiti liječenje ožiljaka od akni te usporiti nastanak bora.

Bijeli bor je najrasprostranjeniji bor, a uspijeva na različitim staništima (pjeskovitim, kamenitim, bogatim i siromašnim tlima) i u različitim klimatskim regijama

U radu se navodi kako se mladi izbojci beru u proljeće, suše se ili se od njih dobiva eterično ulje koje djeluje blagotvorno na rad hipofize, a može se koristiti za inhalaciju kod bronhitisa kao i za kupke kod artritisa.

Smola koja se dobije zarezivanjem stabla skuplja se radi dobivanja terpentinskog ulja koje služi za masažu. Ekstrakt običnog bora upotrebljava se u mnogobrojnim farmaceutskim pripravcima.

U znanstvenom radu provedenom 2014. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu opisane su zdravstvene koristi Vajmutovog bora (lat. naziv Pinus strobus L.). Njegov pozitivan učinak dokazan je kod stanja kao što su slomljene kosti, kašalj, grlobolja, bolesti bubrega i pluća, a pomaže u liječenju svih vrsta upala.

Iako se od suhih borovih iglica može skuhati klasičan blagotvorni čaj, manje je poznato kako nam one mogu poslužiti i u pripremi “meda” odnosno sirupa koji se može koristiti svakodnevno uz prethodnu jednostavnu pripremu.

“Med” od borovih iglica – recept

Priprema “meda” od borovih iglica ne zahtijeva mnogo vremena i sastojaka, ali sirup treba odležati 40 dana na suncu prije upotrebe, što treba imati na umu kada planirate početak njegova korištenja.

Sastojci:

• 1 kg iglica bora, jeleilismreke,
• 1 kg šećera ilimeda,
• 1 limun.

Priprema:

1. Naberite što više mladih izboja iglica, najbolje iz šumskih područja gdje je zrak nezagađen. Dobro ih operite i ostavite da se osuše.
2. Na dno čiste i suhe staklenke nanesite tanak sloj šećera ili meda.
3. Preko šećera odnosno meda nanesite gusto sloj iglica.
4. Nanosite redom sloj šećera pa iglica pritom ih sabijajući prema dnu staklenke sve dok ne dođete do vrha.
5. Između nekoliko slojeva možete dodati i par kriški limuna ako želite citrusnu aromu.
6. Staklenku dobro zatvorite i ostavite na osunčanom mjestu. Iglice će kroz to vrijeme pustiti smolu od koje nastaje sirup odnosno med.
7. Nakon 40 dana (5-6 tjedana) sirup procijedite i izlijte u manje staklenke.
8. Čuvajte ga čvrsto zatvorenog u hladnjaku.

IZVOR: https://krenizdravo.dnevnik.hr/prehrana/zdravi-recepti/med-ili-sirup-od-borovih-iglica-ljekovitost-i-recept

Lovor je porijeklom iz mediteranske regije i njegovi poznati listovi posjeduju antikancerogena, protuupalna i antibakterijska svojstva. Sušeni ili svježi listovi koriste se kao začin kod pripreme variva, juha, gulaša i kiseljenja zimnica. Od lovora se može pripremiti čaj, ulje, sirup, tinktura ili mast.

Lovor

Lovor je višegodišnji zimzeleni grm ili stablo s tamnozelenim, kožastim, aromatičnim listovima. Latinsko ime dolazi od riječi laurus, što znači slavljen i nobilis, što znači plemenit. Lovor potječe iz Male Azije, otkud se proširio po mnogim zemljama oko Sredozemnog mora, a može uspijevati i na obalama Crnog mora.

U Hrvatskoj se lovor uzgaja duž jadranske obale kao začinska, ukrasna i ljekovita biljka. Listovi se beru u kasnu jesen te suše u hladu, na toplom i prozračnom mjestu. Okus lovorovog lista je pomalo gorak, a miris jak i aromatičan. Kod primjene lovorovog lista u kulinarstvu list se obično vadi iz jela prije konzumacije. Lovorov list u značajnijim količina sadrži:

• vitamin C
• vitamin A
• vitamin B6
• riboflavin
• niacin
• željezo
• magnezij
• selen
• kalcij.

Ovaj začin sadrži mnoge hlapljive aktivne komponente kao što su α-pinen, ß-pinen, mircen, limonen, linalool, metal-kavikol, neral, α-terpineol, geranil acetat, eugenol i kavikol. Poznato je da su ovi spojevi antiseptičkih i antioksidativnih svojstava, povoljno djeluju na probavu te se za neke od njih smatra da imaju antikancerogena svojstva.

Za što se koristi?

Najčešća primjena lovora je kao začin u kulinarstvu — dodaje se u jela od mesa i ribe, oplemenjuje okus jelima od povrća i koristi se kod pripreme zimnice kiseljenjem.

Lovor se koristi i u kozmetičke svrhe za tretiranje kose kod peruti, suhog tjemena i gubitka kose te za tretiranje akna i ožiljaka na koži. Lovor se u narodu također koristi i kao repelent protiv insekata i komaraca.

Ljekovita svojstva lovora

• Lovorov list koristi za se smirivanje želuca i napuhanost trbuha Koristi se i kod gubitka apetita, smiruje simptome iritabilnog kolona, a enzimi iz lovorovog lista pomažu lakšu probavu proteina iz hrane.
• Lovor ima snažna diuretička svojstva te može izazvati povraćanje kod konzumacije toksične tvari.
• Koristi se kod liječenja gljivičnih oboljenja, osobito vrsta roda Candida.
• Čaj i sirup od lovora koriste se kod problema respiratornog sustava uslijed prehlade ili bronhitisa. Lovor je povoljan za konzumaciju kod djece i odraslih.
• Lovor pomaže kod regulacije razine šećera u krvi na način da poboljšava funkciju inzulinskih receptora.
• Lovorovi listovi sadrže jedinstveni fitonutrijent partenolid, koji može smanjiti upalu i iritaciju ako se lokalno nanese na zahvaćena područja, poput bolnih zglobova ili područja zahvaćenih artritisom.
• Linalool iz lovorovog lista pomaže u smanjenju hormona stresa i opuštanju organizma.
• Esencijalna ulja lovorovog lista mogu se primijeniti kod reumatizma i dermatitisa.

Lovor – recepti

Čaj od lovora

Konzumacija čaja od lovora pomaže u regulaciji probave, olakšanju simptoma prehlade i gripe, ublažava bol, otvara apetit te djeluje umirujuće. Za pripremu čaja od lovorovog lista potrebno vam je:

• 250 ml vode
• 2 do 3 lista lovora.

Suhe ili svježe listove lovora usitnite i prelijte kipućom vodom. Na laganoj vatri kuhajte čaj desetak minuta. Kada je čaj kuhan, posudu maknite s vatre i držite poklopljeno od pet do 10 minuta. Čaj zatim procijedite te po želji dodajte limun i/ili med.

Sirup od lovora

Sirup od lovora pomaže kod olakšanja simptoma prehlade i gripe, osobito suhog kašlja. Sirup je nakon pripreme potrebno čuvati u hladnjaku. Konzumira se jedna čajna žličica nekoliko puta na dan do poboljšanja simptoma. Njegova priprema vrlo je jednostavna, a sve što vam treba je:

• 250 ml vode
• 6 listova lovora
• 6 žlica smeđeg šećera ili meda
• limunov sok.

Prokuhajte lovorov list kao za čaj desetak minuta, zatim izvadite lišće lovora i dodajte šećer ili med i sok od jednog limuna. Miješajte sve zajedno dok se šećer u potpunosti ne otopi.

Lovorovo ulje 

Lovorovo ulje primjenjuje se kod bolnih zglobova i migrene na način da se mala količina ulja utrlja na bolne zglobove, odnosno na sljepoočnicu kod snažnih glavobolja i migrena. Oralnom primjenom utječe na zdravlje gastrointestinalnog sustava, bubrega i jetre. Za izradu lovorovog ulja potrebno je:

• 250 mL maslinovog ulja
• 30 g lista lovora.

Listove lovora usitnite i prelijte maslinovim uljem. Ovako pripremljenu smjesu čuvajte na tamnom mjestu u staklenoj boci 14 dana. Bocu s uljem i lovorom potrebno je povremeno protresti. Nakon 14 dana, ulje procijedite te čuvajte i dalje na tamnom mjestu.

Konzumacija lovora i pripravaka od lovora ne preporuča se trudnicama i dojiljama zbog nedostatka informacija o štetnosti. Osobama oboljelima od dijabetesa preporuča se oprez i praćenje razine šećera u krvi ukoliko konzumiraju lovor u terapeutskim dozama. Preporuča se da se pri primjeni konzultirate s ljekarnikom, koji će pri procjeni doze i opravdanosti korištenja, uzeti u obzir i zdravstveno stanje te eventualnu terapiju lijekovima te moguće interakcije.

IZVOR: https://lupilu.hr/lovor-ljekovitost/

Maslinovo ulje dobiva se tiještenjem zdravog ploda stabla masline.

Proizvodnja maslinovog ulja

Proces proizvodnje maslinovog ulja odvija se u dvije faze. U prvoj fazi se zdravi plod masline drobi gnječenjem, a potom se u drugoj fazi tiještenjem smjese zdrobljenih plodova cijedi čisto maslinovo ulje. Hladno tiještenje je najčistija tehnologija obrade maslina.

Vrste maslinovog ulja

Maslinovo ulje se prema kakvoći dijeli na nekoliko vrsta.

Ekstra djevičansko

Ekstra djevičansko maslinovo ulje dobiva se nakon prvog tiještenja zdravog ploda masline, a kiselost (slobodne masne kiseline) mu ne prelazi 0,8 posto. Uz zadovoljenje kemijskih parametara, ulje mora još proći organoleptičku provjeru i ne smije imati niti jedan miris koji nije svojstven ulju. Stoga, primjerice, “ekstra djevičansko maslinovo ulje oplemenjeno grančicom ružmarina” zapravo nije ekstra djevičansko maslinovo ulje.

Djevičansko

Djevičansko ulje se dobiva nakon prvog tiještenja slabijeg ploda masline, pa mu je kiselost u odnosu na ekstra djevičansko ulje nešto veća, ali sadržaj masnih kiselina ne prelazi 2 posto.

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje se dobiva miješanjem rafiniranog ulja i određene količine ekstra djevičanskog ulja koja služi poboljšanju boje i okusa, a kiselost ovako proizvedenog ulja je oko 5 posto.

Sansa ulje

Sansa ulje se dobiva kemijskim izdvajanjem iz krutih ostataka ploda masline nakon tiještenja. Ovako proizvedeno ulje je slabije kvalitete, ali se može koristiti za prženje.

Uloga maslinovog ulja u prehrani

Najzdravije od svih vrsta maslinovog ulja je ekstra djevičansko ulje zbog jednostavnog tiještenja i filtriranja masnih kiselina prilikom proizvodnje.

Nutricionističko ekstra djevičansko ulje je izuzetno zdravo u prehrani, jer je bogato klorofilom, lecitinom (prirodni antioksidans koji stimulira metabolizam masnoća, šećera i bjelančevina), karotenom, polifenolom (antioksidans) i esencijalnim vitaminima A, D i K te vitaminom E.

Maslinovo ulje je lako probavljivo, a pomaže u borbi protiv raka, kao i rastu djece te usporava starenje zbog visokog sadržaja antioksidansa koji blokiraju slobodne radikale. Dobro je za kosti i zglobove, kožu, jetra i crijeva. Također pomaže kod dijabetesa i čira na želucu.

Najveća značajka ovog ulja je blagotvoran utjecaj na srce i krvne žile. Naime, zbog visokog sadržaja mono nezasićenih kiselina, maslinovo ulje štiti HDL kolesterol (dobri kolesterol), a smanjuje loši kolesterol (LDL).

Nizak sadržaj višestruko nezasićenih masnih kiselina čini maslinovo ulje puno otpornijim na visoke temperature u odnosu na druga ulja, pa je ono bolje za kuhanje i prženje.

IZVOR: https://hr.wikipedia.org/wiki/Maslinovo_ulje

Zdrav način prehrane podrazumijeva konzumiranje raznovrsnih namirnica

Svakako bi trebali birati svježe, zdrave i prirodno (ekološki) uzgojene namirnice, a izbjegavati svu industrijski obrađenu hranu. Takva hrana sadrži aditive te mnogo soli, šećera i rafiniranih masnoća.

To se osobito odnosi na konzerve, suhomesnate i pekarske proizvode, kekse, torte, kolače, slastice, bombone… Osim što debljaju, potiču upalne procese u organizmu.

Prehrana kod povišenog kolesterola može biti jednostavna. Samo je važno biti dosljedan i konzumirati prave namirnice.

Zbog zdravlja i mršavljenja pokušajte smanjiti porcije jela – jedna porcija trebala bi biti veličine ispruženoga dlana.

Dajte prednost sirovoj ili na pari kuhanoj hrani, a izbjegavajte prženje.

Namirnice koje sadrže dosta kolesterola i koje bi barem u početku trebalo smanjiti su:

• masno meso
• mliječni proizvodi,
• iznutrice i
• jaja.

Mnogo bolji izvori vrijednih proteina su nemasno meso (osobito perad) i riba (ponajviše plava).

Umjesto grickalica u prehranu ubacite složene ugljikohidrate i vlakna s ponešto proteina (integralne žitarice i mahunarke). Oni pružaju dugotrajniji osjećaj sitosti pa nećemo brzo nakon obroka posezati za hranom.

Želju za slatkim možete utažiti prirodnim slasticama poput voća te onima koje su zaslađene zdravijim inačicama sladila poput meda, stevije i kokosovoga šećera.

Sa suhim voćem trebamo biti oprezni jer sadrži mnogo šećera.

Općenito govoreći, voće i povrće sadrži mnogo vrijednih spojeva.

Među njima su:

• Topiva i netopiva prehrambena vlakna. Topiva vlakna pomažu smanjenju apsorpcije štetnih tvari, a među njima i kolesterola.
• Antioksidansi. Sprječavaju oksidaciju dobroga LDL kolesterola
• Steroli. Odgovorni za regulaciju razina kolesterola u krvi.

Sve ove spojeve možemo pronaći u obilju u voću, povrću, orašastim plodovima, žitaricama i mahunarkama. Od mahunarki osobito se preporučuju grah i soja. Soju možemo konzumirati na razne načine: u zrnu, medaljonima, ljuskicama ili u obliku napitaka.

Općenito se osobito vrijednim namirnicama smatraju  luk, češnjak, kelj pupčar, artičoka, jabuke, kruške, šljive, avokado, nar…

Kod povišenog kolesterola se preporučuju namirnice bogate vitaminom C i beta karotenom.

Najzastupljenije namirnice su:

• Vitamin C: bobičasto voće, agrumi, kivi, ananas, kupusnjače, zeleno lisnato povrće, naranča, paprika, rajčica…
• Beta karoten: zeleno lisnato povrće, kupusnjače, mrkva, špinat, breskve, marelice, dinje…

Pokušajte što češće konzumirati cjelovite žitarice koje sadrže:

• Složene ugljikohidrate. Ponajviše integralna zob, ječam, raž, smeđa riža, kukuruz
• Pseudožitarice, proso, kvinoja, amarant.

Zdrava prehrana treba sadržavati i masnoće kao što su hladno prešana (tiještena) ulja:

• maslinovo ulje,
• bučino ulje,
• laneno ulje,
• konopljino ulje.

Treba izbjegavati industrijske masnoće poput margarina i raznih rafiniranih ulja.

Što se tiče prirodnih zasićenih masnoća (kokosovo i palmino ulje, životinjske masnoće) valja biti umjeren.

Neke sjemenke i orašasti plodovi sadrže kvalitetne masnoće i ostale korisne spojeve. Riječ je o:

• lanenom brašnu i ulju lana, chia sjemenkama i Psyllium ljuskicama i
• bademima, lješnjacima, orasima, brazilski oraščićima, makadamiji i pistaciji.

U prehranu se preporučuje uvrstiti jabučni ocat, zeleni i crni čaj te probiotike poput kefira.

Od dodataka prehrani pri snižavanju povišenih razina lošega kolesterola u krvi mogu pomoći omega masne kiseline kao što su

• crvena riža,
• beta karoten i
• vitamin C.

Dobra je vijest da su vrijednosti kolesterola promjenjive i da se na njih može utjecati. U borbi protiv lošega kolesterola u većini slučajeva lijekovi neće biti potrebni – mnogo toga možemo učiniti sami tako da promijenimo životne navike.

Stres trebamo svesti na najmanju moguću mjeru. Od velike pomoći su redovito kretanje i tjelesna aktivnost, osobito brzo hodanje, trčanje, biciklizam i plivanje.

Nekima nažalost, treba izbjegavati ili smanjiti unos kave, alkohola te se posve kloniti pušenja. Isto tako, neće biti na odmet smanjite li tjelesnu težinu.

Briga o kolesterolu predstavlja cjeloživotni proces. Redovito posjećujte liječnika i pokušajte se što više pridržavati zdrave prehrane.

Savjeti za snižavanje kolesterola:

Porcija veličine dlana

Stručnjaci upozoravaju da su prosječne hrvatske porcije dva puta veće od zdravstveno preporučenih! Stoga i ne čudi podatak da broj predebelih i bolesnih povećava iz dana u dan. Ako ne znate kako izgleda pravilna veličina porcije – upotrijebite dlan kao mjerilo. Jedan obrok mesa ili ribe treba odgovarati veličini ispruženog dlana. Obrok svježeg voća trebao bi biti velik kao vaša šaka. Porcija kuhanog povrća, riže ili tjestenine treba odgovarati veličini polu zatvorene šake.

Namirnice koje gode srcu

Nakrcajte svoj tanjur voćem i povrćem – pet do devet serviranja dnevno – kako biste snizili loš LDL kolesterol. Antioksidansi iz ovih namirnica godit će vašem srcu. Osim toga, snizit ćete krvni tlak i zadržati zdravu težinu.

Plodovi mora za zdravo srce

Zdrava prehrana uključuje ribu i to dvaput tjedno. Ona ima nisku razinu zasićenih masti i visoki postotak zdravih omega-3 masnih kiselina. One pomažu snižavanju triglicerida u krvi. Snižavaju kolesterol te usporavaju nakupljanje plaka u arterijama. Konzumirajte masne ribe poput lososa, tune i sardina.

Započnite dan cjelovitim žitaricama

Blagotovorni učinci zdjele zobenih pahuljica ili cjelovitih žitarica djelovat će na vaš organizam tokom cijelog dana. Vlakna i složeni ugljikohidrati u cjelovitim žitaricama pomažu da se duže osjećate siti. Žitarice pomažu u snižavanju lošeg LDL kolesterola i igraju važnu ulogu u procesu gubljenja kilograma. Isprobajte divlju rižu, kokice, smeđu rižu, ječam i brašno od cjelovite pšenice.

Orašasti plodovi za kardiovaskularno zdravlje

Šaka puna orašastih plodova je ukusna poslastica koja pomaže snižavanju kolesterola. Oni su bogati jednostruko zasićenim masnim kiselinama, koje snižavaju loš LDL kolesterol dok dobar HDL kolesterol ostaje netaknut. Nekoliko je istraživanja pokazalo da osobe koje svakodnevno jedu oko 30 grama orašastih plodova imaju manju vjerojatnost za razvijanje srčanih bolesti. Bogati su mastima i kalorijama, stoga pojedite samo šaku.

Nezasićene masnoće štite srce

Ako ste uvjereni kako su sve masnoće loše – u krivu ste. Naš organizam treba masti, međutim treba voditi računa o njihovoj vrsti. Nezasićene masnoće – poput onih iz maslinovog ulja, snižavaju loši, a povisuju dobar HDL kolesterol. Zasićene masnoće – poput onih iz maslaca i palminog ulja i trans-masnih kiselina povisuju loš LDL kolesterol. Čak i dobre masnoće sadrže kalorije, stoga ih treba upotrebljavati umjereno.

Više graha, manje krumpira

Zahvaljujući ugljikohidratima naše tijelo raspolaže energijom. Međutim, neki nam ugljikohidrati gode više od drugih. Cjelovite žitarice – poput smeđe riže, kvinoje, cjelovite tjestenine i graha imaju više vlakana. Osim toga, u manjoj mjeri povisuju razinu šećera u krvi. Korisni ugljikohidrati snižavaju rizik od dijabetesa i visokog kolesterola. Ostali ugljikohidrati, poput onih u bijelom kruhu, krumpiru, bijeloj riži i pecivu, brzo povisuje šećer u krvi, a time i mogućnost od dijabetesa tipa 2.

Pokrenite se!

Trideset minutna fizička aktivnost kroz pet dana u tjednu pomaže snižavanju lošeg, a porastu dobrog kolesterola. Vježbanje pomaže u održavanju zdrave tjelesne težine te smanjuje rizik od začepljenja arterija.

Hodajte!

Ako niste naviknuti na vježbanje – ili ne volite teretane – preporučamo hodanje. Aerobno ili kardiovaskularno vježbanje snižava rizik od moždanog udara i srčanih bolesti, pomaže u mršavljenju i održava jake kosti.

Bez stresa!

Kroničan stres može povisiti krvni tlak, što povećava rizik od ateroskleroze koja se javlja kao posljedica nakupljanja plaka u arterijama. Istraživanje je pokazalo da stres kod nekih osoba može povisiti razinu kolesterola.

Smanjite kilažu!

Smanjivanje tjelesne težine je jedan od najboljih načina za borbu protiv kardiovaskularnih bolesti. Debljina utječe na obloge arterija, čineći ih podložnim za skupljanje plaka iz kolesterola. Smanjivanjem težine, pogotovo sala oko trbuha, pomaže rastu dobrog HDL kolesterola i snižavanju LDL kolesterola. Potrudite se da vaš indeks tjelesne mase bude ispod 25.

Slušajte savjete liječnika!

Briga o kolesterolu predstavlja cjeloživotni proces. Redovito posjećujte liječnika i slijedite njegove preporuke o prehrani, vježbanju i meditaciji. Samo zajedničkim snagama možete sniziti kolesterol i održati zdravo srce.

IZVOR: https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/preventiva/12-trikova-za-snizavanje-kolesterola/

https://encian.hr/blog/nutricionisticki-kutak/prehrana-dobru-razinu-kolesterola-21041/

SLIKE: pixabay.com

Carsko povrće’ kako ih ponekad nazivaju, šparoge su dobile nadimak zahvaljujući popularnosti koju su stekle još u rimsko doba, kada su podanici odlazili u berbu šparoga za careve, a danas su poznate kao jedne od najzdravijih namirnica svijeta i prava kulinarska delikatesa.

Šalica šparoga sadrži svega 43 kalorije

Zbog svoje visoke nutritivne vrijednosti i siromašnog kalorijskog sastava, šparoge su idealne za pripremu laganih, zdravih jela tijekom proljeća i ljeta dok traje sezona branja divljih zelenih šparoga. Jedna šalica šparoga ima svega 43kalorije pa je ta namirnica idealna ako želite reducirati prehranu i pripaziti na kilažu.

Vrste šparoga

Šparoge potječu iz porodice ljiljana, a danas postoji preko 300 vrsta šparoga, od kojih je samo 20 jestivih.

Osim zelenih šparoga koje mogu narasti do 20 centimetara visine, postoje i bijele šparoge koje su puno skuplje, s obzirom na to da se izdanci čuvaju pokriveni od sunca kako bi se spriječio nastanak klorofila koji šparogama daje zelenu boju. Mnogo rjeđe suljubičaste šparoge koje okusom podsjećaju na voće te su najukusnije svježe, dok kuhanjem gube svoju ljubičastu boju.

Nutritivni sastav

Mladi izdanci šparoge sadrže 90% vode, manje vitamina C i E te su bogatevitaminom A, B i K. Biljka sadrži i eterično ulje, aminokiseline asparagin, tirozin, vanilin, arsen, jantarnu kiselinu, željezo, fosfor, kalcij, mangan, nešto šećera i merkaptan koji urinu daje karakterističan i jak miris.

Zdravstvene prednosti

Šparoge su iznimno zdrave za normalan rad jetre, bubrega i pluća, a odlične su i za dijetalnu ishranu kod oboljelih od dijabetesa. Konzumacija divljih šparoga pomaže protiv kroničnog bronhitisa, bubrežnog kamenca, anemije, dijabetesa, odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur.

Zbog bogatog izvora vitamina K, kalcija te magnezija, šparoge su važne za jačanje kostiju, a sadrže i željezo koje je neophodno za zdravu krvnu sliku. Izdanci su bogat izbor bjelančevina i dijetalnih vlakana te imaju jak detoksikacijski učinak. Sadrže inulin prebiotik koji potiče razvoj dobrih bakterija i neutralizira loše bakterije.

Zahvaljujući folnoj kiselini za koju je utvrđeno da smanjuje broj srčanih udara za 10 posto, šparoge su izrazito zdrave za razvoj fetusa te se preporučuju trudnicama, a folna kiselina i glutamin zajedno pomažu tijelu u zaštiti od karcinoma.

Priprema šparoga

Iako šparoge imaju iznimna ljekovita svojstva te se koriste u proizvodnji kozmetičkih preparata, njihova najpoznatija i najpopularnija upotreba je u kulinarstvu. Mladi izdanci divlje šparoge smatraju se gurmanskom hranom, a pripremaju se svježe ili kratko termički obrađene dok ne omekšaju, najčešće kao dodatak salatama, rižotima i tjestenini, uz kajganu ili kao prilog mesnim i ribljim jelima.

Postoji obilje recepata i načina pripreme ove ukusne proljetne namirnice koja se u prirodi može pronaći već od ožujka pa sve do srpnja, iako najzdraviji način pripreme podrazumijeva što kraću termičku obradu kako bi se sačuvala maksimalna količina nutrijenata. Preporučeno vrijeme pirjanja ili kuhanja šparoga na pari je ne duže od 5 minuta.

Jednostavan i ukusan recept s divljim šparogama

FRITAJA SA ŠPAROGAMA

Sastojci:

600 g divljih šparoga

200 g luka

prstohvat soli

½ žličice crnog mljevenog papra

8 jaja

6 žlica maslinovog ulja

1 žličica Vegete

Priprema:

1. korak – Šparoge operite, odvojite mekani dio stabljike s vrškovima pa ih izlomite na kraće komade.

2. korak – Na maslinovu ulju kratko popržite sitno nasjeckani luk, dodajte pripremljene šparoge, posolite, popaprite i pirjajte dok šparoge ne omekšaju (ne više od 5 minuta).

3. korak – Zatim dodajte razmućena jaja i Vegetu, malo promiješajte i ispecite.

Posluživanje:

Fritaju po želji poslužite uz domaći kruh i naribajte preko kozji ili ovčji sir.

IZVOR: https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/zasto-su-sparoge-toliko-zdrave-i-kako-se-najbolje-pripremaju-20170323

Željezo je izrazito važan mineral: potreban je za stvaranje hemoglobina, proteina koji prenosi kisik u krvi. Tijelo će stvarati manje krvnih stanica ako je unos željeza nizak, što u konačnici rezultira anemijom zbog manjka željeza te dovodi do simptoma poput umora, bolova u prsima i gubitka daha.

Svjetska zdravstvena organizacija kao najčešći deficit u organizmu navodi nedostatak željeza, a ovaj se poremećaj može javiti u bilo kojoj dobnoj i spolnoj skupini.

Željezo je dragocjeni mineral, prijeko potreban za rast, razvoj i dobar imunitet. Od nedostatka željeza u organizmu gotovo dvostruko više pate žene nego muškarci, a s nedostatkom željeza „bori se“, prema nekim pokazateljima, čak 40 posto trudnica. Žene su sklonije nedostatku željeza od muškaraca zbog gubitka krvi za vrijeme mjesečnice, a pojačane potrebe u trudnoći također izlažu trudnice istom riziku. Otprilike 72% trudnica treba dodatno uzimati željezo. Djeca su također izložena riziku od manjka ovog minerala: toliko brzo rastu da je njihov unos željeza nedovoljan. Upravo je zbog tog razloga anemija, koja je povezana s nedostatkom željeza, najčešći manjak nekog nutrijenta u djece.

Željezo doprinosi normalnom stvaranju crvenih krvnih stanica i hemoglobina. Sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te u mnogim drugim biokemijskim procesima.

Željezo se u organizmu taloži u vrlo malim količinama, no upravo su one iznimno važne. Željezo je u krvi sastavni dio hemoglobina, takozvanog krvnog pigmenta, koji se tako naziva jer daje crvenu boju krvi. Hemoglobin koji se nalazi u crvenim krvnim zrncima ili eritrocitima prenosi kisik iz pluća u krv i dalje putem krvi u sva tkiva.

U našem organizmu željezo ima još jednu važnu ulogu, a to je da sudjeluje u specifičnim procesima u stanici kojima se proizvodi energija koju naš organizam koristi za rad i aktivnost. To je ujedno i razlog zašto su neki od prvih simptoma u stanjima povećanih potreba za željezom umor i manjak energije.

Simptomi manjka željeza u organizmu

Dnevno je potrebno unijeti 150 do 200 mg elementarnog željeza, najbolje u više doza, oko sat vremena prije obroka. Pripravak željeza može se uzeti s vitaminom C radi bolje apsorpcije, u obliku tableta ili sa sokom od naranče, primjerice. Hranom unesemo oko 10 do 15 mg željeza, a iskoristimo tek 10 do 15 posto tog unosa.

Manjak željeza je u početnoj fazi latentan i bolesnici obično ne primijete znakove. Kako manjak željeza napreduje sve se više mogu primijetiti simptomi manjka koji u konačnici dovode do anemije. Simptomi bolesti mogu znatno narušiti kvalitetu života pojedinaca. Tako, primjerice, kod trudnica ne utječu samo na majku već i na plod, a kod djece se mogu javiti poremećaji u ponašanju te slabiji uspjeh u školi.

Manjak željeza može se prepoznati po nekim simptomima kao što su:

• opća slabost
• malaksalost i vrtoglavica
• bljedilo i lupanje srca
• listanje noktiju
• dnevni umor i pospanost.

Osjećate li se često iscrpljeno, to je jedan od najčešćih znakova nedostatka željeza. Premalo željeza u organizmu oduzima energiju, rezultira iscrpljenošću jer tijelo pokušava uzeti energiju gdje god može. Uz to, kratak dah za vrijeme vježbanja, ali i svakodnevnih aktivnosti poput hodanja do posla, pospremanja i penjanja po stepenicama također su znak da tijelu nedostaje željeza. Bljedilo kože, vjeđa ili noktiju također može ukazivati ​​na nisku razinu željeza u organizmu.

Najbolji prirodni lijek za povećanje željeza je prehrana

Željezo ima značajnu ulogu u razvoju djece jer je važno za razvoj njihova metabolizma i imunosnog sustava. Ako nam je prehrana siromašna namirnicama s visokim udjelom željeza, može doći do nedostatka željeza u organizmu i pojave anemije, odnosno kroničnog nedostatka željeza u organizmu.

Željezo se nalazi u mnogim namirnicama pa potrebni dnevni unos unosa ovog mikronutrijenta možemo osigurati i pravilnom prehranom. Njegova apsorpcija se pojačava konzumacijom odgovarajućih namirnica tako da ispražnjene zalihe željeza možemo lako nadomjestiti već malim promjenama u svakodnevici. Potrebno je unositi što više hrane bogate željezom, ali i pobrinuti se da apsorpcija željeza iz te hrane bude što veća.

Željezo se najbolje apsorbira kad je uzeto na prazan želudac uz vodu ili voćni sok. Uz željezo se obavezno daje vitamin C radi bolje apsorpcije, jer vitamin mijenja feri, u fero-oblik, koji se jedino može apsorbirati. Nadoknada željeza na usta je sigurna, samo u iznimnim slučajevima, kada uzimanje željeza oralnim putem nije moguće (proljev, povraćanje i sl.) daje se venskim putem. Obično se počinje manjim dozama radi moguće iritacije probavnog sustava.

Najbolji prirodni izvori željeza u hrani su:

• nemasno crveno meso
• iznutrice, posebice teleća i kokošja jetrica
• jaja i žitarice
• orašasto voća i sjemenke: bučine sjemenke, sezam, chia sjemenke
• voće i zeleno lisnato povrće kao što su špinat, blitva, kelj, brokula, prokulica, kupus
• mahunarke poput graha i graška
• riba i školjke.

Ipak, ponekad, unos željeza hranom nije dostatan pa je potrebno posegnuti za nekim dodacima prehrani.

IZVOR: https://www.vasezdravlje.com/

O zdravoj prehrani treba voditi računa tijekom cijelog života. U različitim životnim fazama mijenjaju se i naše potrebe.

Naše tijelo je poput stroja ili vozila kojeg treba pažljivo održavati te mu pružiti i odgovarajuće „gorivo“. Naše potrebe se s godinama mijenjaju, ovisno o stanju organizma i naravno životnoj dobi. Da bismo održali dobro zdravlje do duboke starosti, važno je misliti o prehrani, a po potrebi, i nadoknadi određenih vitamina i minerala.

Budući da se tijekom starenja javljaju određene promjene u funkciji probavnog sustava, prehrana starijih treba biti usklađena s općim preporukama zdrave prehrane, njihovim energetskim potrebama i tjelesnom aktivnošću. Najčešća pogreška u prehrani je prekomjeran unos soli, šećera i zasićenih masnoća, koji pogoduju nastanku bolesti u starosti, a time i funkcionalne onesposobljenosti. Energetski unos treba biti niži kod osoba starije dobi. Dnevne energetske potrebe smanjuju se za 10 % u dobi od 51 do 75 godina, a nakon toga smanjuju se za još 10 % po desetljeću. Sa životnom dobi postupno se smanjuje sadržaj vode u tijelu. Zbog toga je u starijoj dobi nužno uzimati minimalno osam čaša vode ili nezaslađene i negazirane tekućine dnevno.

Određeni vitamini i minerali igraju posebno važnu ulogu u zlatnim godinama:

Kalcij

S godinama počinjemo gubiti više ovog minerala nego što ga apsorbiramo. To može učiniti naše kosti krhkijima (osteoporoza), posebice kada je riječ o ženama u menopauzi. Kalcij pomaže u radu mišića, živaca, stanica i krvnih žila. Žene starije od 50 godina i muškarci iznad 70 godina trebaju unositi u organizam otprilike 20% više kalcija u odnosu na ostale odrasle. Mlijeko, jogurt i sir su njegovi dobri izvori.

Vitamin B12

Ovaj vitamin pomaže u proizvodnji krvnih i živčanih stanica. Prirodni su izvori u namirnicama životinjskog porijekla kao što su meso, riba, jaja i mliječni proizvodi. Njegova nadoknada je moguća i putem dodataka prehrani, kao i namirnicama koje su dodatno obogaćene ovim vitaminom poput žitarica. Osobe starije od 50 godina često imaju i atrofični gastritis što otežava apsorpciju vitamina B12 iz hrane

Vitamin B6

Tijelo koristi vitamin B6 u borbi protiv mikroorganizama te za stvaranje energije. Kod beba je njegova uloga važna u rastu mozga, a i sa starenjem ga trebamo u većoj količini. Neke su studije otkrile povezanost između visoke razine B6 vitamina u krvi kod starijih osoba te boljeg pamćenja. No čini se da ovaj vitamin ne poboljšava mentalne sposobnosti kod osoba s demencijom. Slanutak je dostupan i povoljan izvor vitamina B6, također i jetrica, masna riba te žitarice za doručak obogaćene vitaminima B skupine.

Vitamin D

Naše tijelo treba vitamin D u procesu apsorpcije kalcija, stoga se zajednički koriste s ciljem prevencije osteoporoze. Vitamin D također pomaže mišićima, živcima te imunološkom sustavu u ispravnom funkcioniranju. Prirodni izvor vitamina D je sunčeva svjetlost, no sposobnost našeg tijela da „pretvori“ sunčeve zrake u vitamin D se smanjuje s godinama. Još teže je dobiti dovoljno vitamina D iz hrane, no masna riba poput lososa, štuke ili srdele je dobar izvor.

Magnezij

Magnezij pomaže tijelu u proizvodnji proteina i stvaranju kosti te održavanju stabilnih razina šećera u krvi. Izvor magnezija su orašasti plodovi, sjemenke i zeleno lisnato povrće. No stariji ljudi nerijetko jedu manje ovih namirnica, a mnogi imaju i kronične bolesti ili uzimaju puno lijekova zbog kojih se često javlja manjak ovog minerala u organizmu.

Probiotici

„Dobre“ bakterije u našim crijevima važni su saveznici dobrog zdravlja. Njihov izvor je fermentirana hrana poput jogurta ili kiselog zelja. Probiotici u obliku dodataka prehrani su sigurni ako ste zdravi, no ako imate bilo kakvih zdravstvenih smetnji ili vam je imunološki sustav oslabljen, svakako najprije potražite savjet vašeg liječnika.

Omega-3

Ove masne kiseline zovu se „esencijalne“ jer ih tijelo ne može samo proizvesti. Važne su za naše oči, mozak, muške spolne stanice… Također pomažu u zaštiti od bolesti povezanih sa starenjem kao što su Alzheimerova bolest, artritis i makularna degeneracija koja nas može oslijepiti. Najbolji izvori omega-3 su namirnice poput masne ribe, oraha, ulja repice ili sjemenki lana.

Cink

Manjak cinka nije rijetkost u zlatnim godinama. Cink pomaže u funkcioniranju osjeta mirisa i okusa, u borbi protiv infekcija i upala, a sve su to važne uloge u našem tijelu. Cink također igra ulogu u zaštiti vida. Kamenice su daleko najbolji izvor (iako ne i najdostupniji) ovog minerala. Nalazi se i u govedini, rakovima te obogaćenim žitaricama za doručak.

Selen

Selen štiti stanice od oštećenja i infekcija te pomaže u dobrom radu štitnjače. Također ima ulogu u održavanju mišićne snage, a može pomoći i u prevenciji bolesti povezanih sa starenjem kao što su demencija, neke vrste karcinoma te bolesti štitne žlijezde. Kako biste osigurali dovoljnu količinu selena, možete pojesti svega jedan ili dva brazilska oraščića dnevno.

Kalij

Kalij igra ulogu u gotovo svim procesima našeg tijela, uključujući srce, bubrege, mišiće i živce. Također može pomoći u zaštiti od moždanog udara, prevenciji visokog krvnog tlaka i osteoporoze. Suhe marelice, banane, špinat, mlijeko i jogurt dobri su izvori kalija.

Folat

Ovaj prirodni oblik vitamina B9 nalazi se u zelenom lisnatom povrću, orašastim plodovima, grahu i drugoj hrani. Folat pomaže u rastu stanica i može zaštititi od moždanog udara te određenih karcinoma. Folat u hrani je siguran, ali previše folne kiseline iz dodataka prehrani ili obogaćene hrane može povećati vjerojatnost razvoja raka debelog crijeva ili oštećenja živaca.

Vlakna

Vlakna su jako dobra za zdravlje, a posebno su važna u starijoj životnoj dobi. Vlakna pomažu u zaštiti od srčanog i moždanog udara, pomažu u redovnom pražnjenju crijeva te smanjenju razine kolesterola i šećera u krvi. Žene starije od 50 godina trebale bi unositi barem 21 gram vlakana u organizam dnevno, dok je muškarcima potrebno 30 grama za dobro funkcioniranje organizma. To bi značilo šest do osam porcija cjelovitih žitarica ili osam do deset porcija povrća.

9 namirnica s pomlađujućim učinkom

Kako biste usporili proces starenja, uz ostalo svježe voće i povrće te zdrave začine, što češće konzumirajte ovih 9 namirnica:

1. Orašasti plodovi

Zahvaljujući zdravim mononezasićenim i polinezasićenim masnoćama, orašasti plodovi čuvaju zdravlje srca i štite vas od raka i kroničnih oboljenja, poput dijabetesa. Istraživanja su pokazala da orašasto voće kod starijih osoba usporava propadanje moždanih stanica.

2. Smokve

Smokva se od davnina smatrala voćem mladosti i vitalnosti. Ovo mediteransko voće, naime, obiluje zdravim flavonoidima i polifenolima, pravim čuvarima zdravlja i dobrog izgleda. One sadrže dijetalna vlakna pektine te druge nutrijente koji pomažu probavi i eliminaciji otpadnih tvari iz organizma. Smokve sprečavaju propadanje stanica, čime uvelike pridonose mladolikom izgledu.

3. Borovnice

Borovnice su jako zdrave, osobito one šumske. Obiluju antioksidansima koji sprečavaju oštećenje stanica uzrokovano pretjeranim izlaganjem suncu i emocionalnim stresom. Antocijanini, koji borovnicama daju zagasitu tamnoplavu boju, snažno djeluju protiv oksidativnog stresa u vašem organizmu.  Oni potiču i proizvodnju hormona dopamina u mozgu, koji je zaslužan za dobro raspoloženje i pamćenje.

4. Nar

Ovo voće obiluje vitaminom C, koji osim što je zaštitnik zdravlja, također štiti kožu od štetnih učinaka sunca. Sok dobiven od zrna nara bogat je elagičnom kiselinom, koja izvrsno štiti od oštećenja nastalih djelovanjem slobodnih radikala. Nar sadrži i punikalagin – spoj koji ima triput snažnije antioksidativno djelovanje nego što ga imaju crno vino i zeleni čaj.  Punikalagin je izvrstan saveznik mladolikog izgleda jer pomaže organizmu da sačuva dragocjeni kolagen, protein koji se sa starenjem gubi, a koji je sastavni dio kože, kostiju i vezivnog tkiva.

5. Špinat

Ovo lisnato povrće sadrži snažne fitonutrijente i antioksidativne tvari koje čuvaju kožu od oštećenja izazvanih suncem. Špinat sadrži beta-karoten i lutein, koji poboljšavaju elastičnost kože.

6. Avokado

Ovo egzotično voće odličan je izbor za pomlađivanje zahvaljujući kombinaciji vitamina B i E, koji izvrsno hrane i njeguju kožu. Sadrži i obilje zdravih mononezasićenih masnoća koje čuvaju srce te imaju anti-age efekt. Avokado sadrži i glutation, koji pridonosi jačanju imuniteta, što znači da stvara snažan štit od raznih bolesti, a usto usporava starenje.

7. Brokula

Brokula spada među najzdravije vrste povrća koje postoje na Zemlji. Obiluje vitaminom C, koji zahvaljujući sintezi kolagena usporava nastanak bora te čini kožu čvrstom i zategnutom. Sadrži i zdrave proteine, kalcij, koji gradi snažne kosti, vitamine A i K, vlakna, lignane, koji čuvaju od raka i srčanih oboljenja, fitoestrogen, koji pomaže očuvanju moždanih funkcija, te sulforafan, koji pomaže organizmu da se oslobodi toksina.

8. Maslinovo ulje

Najzdravije mediteransko ulje, koje je bilo osobito cijenjeno u staroj Grčkoj i Rimu, pravi je eliksir protiv starenja koji pridonosi sjaju i mladolikom izgledu vaše kože i kose. Sadrži zdrave mononezasićene masnoće koje čuvaju od karcinoma i srčanih oboljenja, a to je i jedan od preduvjeta za dug život i mladolik izgled. Obiluje antioksidansima koji smanjuju znakove starenja iznutra i izvana.

9. Kurkuma

U ayurvedskoj i kineskoj medicini kurkuma slovi kao izuzetna ljekovita biljka s anti-age učinkom. Ona ima protuupalna, antimikrobna, antioksidativna i antikancerogena svojstva, zahvaljujući čemu pruža kompletnu zaštitu od negativnih učinaka starenja. Snažan antioksidans prisutan u kurkumi je kurkumin, čije se djelovanje može usporediti s djelovanjem vitamina C i E. Kurkumin pruža snažnu antioksidativnu zaštitu u našim dermalnim fibroblastima, koji stvaraju novi kolagen. Ovaj moćni žuti začin također čuva srce, krvne žile i moždane funkcije, koje su najugroženije upravo kod starijih osoba.

Vaša je koža u konačnici rezultat mnogobrojnih prirodnih procesa koji se odvijaju – ispod nje. To znači da se godine najbolje „brišu“ upravo konzumacijom namirnica bogatih antioksidansima. Ako ste sretni, osmijeh će vas pomladiti barem za koju godinu, a jedete li zdravu i prirodnu hranu, vaš će organizam odisati vitalnošću i godine ćete nositi s lakoćom.

Ne zaboravite da je ljepota koju vidite izvana ponajviše odraz vašeg unutarnjeg zdravlja, snage i vitalnosti!

IZVOR: https://alternativa-za-vas.com/, https://www.adiva.hr/

SLIKE: pixabay.com

Ljubičica je jedan od vijesnika proljeća, počinje cvasti već krajem veljače, a uglavnom cvate do kraja travnja.

Ljubičica (lat. Viola odorata) je otporna trajnica iz obitelji Violaceae, porijeklom iz Europe i Azije. Ljubičica je jedan od vijesnika proljeća, počinje cvasti već krajem veljače, a uglavnom cvate do kraja travnja. Osim prekrasnog izgleda, ljubičica je prepoznatljiva po mirisu. Miris ljubičice je doista nešto posebno i nezaboravno.

Ljubičica ima dugu povijest kao ljekovita biljka. Najviše se koristi u lječenju raka, kašlja i kod probavnih poremećaja. Sadrži salicilnu kiselinu koja je sastavni dio aspirina, a radi čega je učinkovita u lječenju glavobolje, migrene i nesanice. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ.

Prema Sebastianu Kneippu, čaj od ljubičica je izvrsno sredstvo protiv kašlja, hripavca, nakupljanja sluzi, astme, bronhitisa i upale pluća. Čaj navodno pomaže i kod proširenih vena. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se  kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.

Ljubičice se prvenstveno uzgajaju kao ukrasno cvijeće, ali one su  i jestive i ljekovite. U mom kraju postoji staro narodno vjerovanje da prvu ljubičicu koju pronađete na proljeće trebate pojesti i zaželjeti želju, te da će vam to donjeti sreću cijele godine. Jestivi su mladi listovi, cvjetni pupoljci i cvjetovi, i svi se bez problema mogu jesti sirovi.  Mogu se brati tokom kraja zime i proljeća, kada su mladi i ukusni, i od njih se mogu pripremiti odlične proljetne salate. Također, koriste se i za ukrašavanje salata i deserta.

MJEŠANA SALATA OD LJUBIČICE I SAMONIKLOG PROLJETNOG BILJA

listovi i cvjetovi ljubičice

listovi poljske kiselice

listovi/izdanci mišjakinje (lat. Stellaria media)

listovi jestive lobode (lat. Atriplex hortensis)

i drugo samoniklo jestivo bilje po želji

maslinovo, bućino ili neko drugo ulje po želji

limunov sok ili ocat

sol i papar po želji

Listove i cvjetove oprati, usitniti, pomiješati s uljem, limunovim sokom i začinima, te svježe odmah poslužiti. Salatu ukrasite cvjetovima ljubičice

IZVOR: https://sirovahrana.hr/index.php?q=pri%C4%8Damo-o-hrani/ljubi%C4%8Dica-%E2%80%93-jestiva-i-ljekovita.html

Propolis je mnogima omiljeno “čudo” iz prirode, bilo da se koristi kao kapi ili u spreju, jer je koristan za grlo, kad vas muči herpes ili kada se porežete. Prirodna učinkovita zaštita zdravlja usne šupljine, gornjih dišnih putova, želuca, debelog crijeva…

Propolis, na engleskom poznat i pod imenom „bee glue“ (pčelinje ljepilo) ljepljiva je smolasta tvar koju pčele prikupljaju i koriste. Riječ „propolis“ dolazi iz starogrčkog jezika, a dolazi od dvije riječi – „pro“ (ispred) i „polis“ (grad). Ime je nastalo tako što su grčki pčelari uvidjeli da taj materijal pčele koriste za izgradnju zida ispred svoje košnice.

Propolis je smjesa smola koje pčele skupljaju na pupoljcima drveća, oplemene ih izlučevinama svojih žlijezda te im dodaju vosak. . Boja i sastav propolisa ovise o lokaciji košnice, tj. lokalnim biljnim izvorima. Ipak, u većini slučajeva propolis je ugodnog aromatičnog mirisa, žuto-zelene do tamno smeđe boje. Jedna košnica proizvede oko 150 do 200 grama propolisa godišnje, a zanimljivo je da samo europske vrste pčela proizvode propolis; tropske vrste ga uopće ne koriste.

Pčele sa tom ljepljivom smjesom popravljaju i premazuju saće te unutarnje zidove košnice, čime sprječavaju prodor vlage i vjetra te košnicu štite od mikroba. Propolisom također zatvaraju manje pukotine u saću, obično one manje od oko 5 mm, dok za saniranje većih pukotina koriste čisti vosak. Budući da se propolis lako stvrdne i dobro učvršćuje, njime se i povećava čvrstoća same strukture saća, a služi i za ublaživanje vibracija. Propolis u košnici također hlapi te time stvara prirodnu zaštitu koja omogućava zdrav razvoj i život obitelji pčela jer ima ulogu prirodnog antibiotika.

Zbog svojih poznatih antiseptičkih svojstava, propolis pčelama koristi i za sprečavanje rasta bakterija i gljivica, kao i za „mumificiranje“ malih životinja koje nekako uspiju ući u košnicu (štakori, miševi), a koje pčele ne mogu same iznijeti van jer su preteške i prevelike, a njihovo bi truljenje ugrozilo zdravlje cijele košnice.

Propolis se sastavom također razlikuje od lokacije do lokacije, no preko 45% pa sve do 70% redovito čini smola drveća, dok 30-ak % čini pčelinji vosak. Ostatak, do 10%, čine esencijalna ulja, a oko 5% čine pelud, minerali i flavonoidi. Sastav propolisa nije stalan već ovisi o vrsti i sorti biljaka koje pčele posjećuju, godišnjem dobu, klimatskim (ne)prilikama i drugome.

Primjena propolisa

Propolis ima širok spektar primjena. Osim što se koristi u medicinske svrhe, ima svoje primjene i u industriji. Može ga se naći u raznim kozmetičkim proizvodima, šamponima, pastama za zube, ruževima za usne i različitim vrstama krema. U Japanu se propolis koristi i kao konzervans za produljenje svježine smrznute ribe. Međutim on nema neku prehrambenu vrijednost, za razliku od meda. Zato ga se ne koristi u prehrambene, već gotovo isključivo u terapeutske svrhe. U njemu se nalaze samo tragovi šećera i bjelančevina, ali sadrži minerale i vitamine. Od minerala u najvećoj su koncentraciji  željezo i cink, a od vitamina sadrži vitamine A, B₁, B₂, B₆, C i E. Bogat je flavonoidima i oni su glavne tvari koje propolisu daju njegova ljekovita svojstva. Zaštitni učinak flavonoida odgovoran je za propolisov utjecaj na zdravlje srca, krvožilnog sustava, sprečavanje raka, artritisa i neurodegenerativnih bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest. To je zato što su oni snažni antioksidansi koji smanjuju količinu slobodnih radikala u tijelu, te tako smanjuju razvoj upalnih procesa.

U medicinske se svrhe propolis koristi nekoliko tisuća godina. Stari su Egipćani koristili pčelinje proizvode pri balzamiranju, a proizvodili su i razne masti i kreme. Poznato je da su Grci upotrebljavali proizvode od propolisa za liječenje posjekotina i gnojnih upalnih stanja. O pčelama i medu hvalospjeve su pisali i Vergilije i Plinije Stariji, među ostalima. Ljekovitost meda i pčelinjih proizvoda bila je poznata i Arapima, te se tako i u Kuranu mogu naći dijelovi koji spominju med. Med se spominje i u Bibliji. Perzijanci su propolis koristili za razne osipe, upale kože, liječenje bolova u mišićima i reumatskih tegoba.

Propolis je, dakle, antiseptik, antimikotik, djeluje antibakterijski i protuupalno, spazmolitik, anestetik, antioksidans, a in-vitro sprječava razvoj stanica raka i utječe na imunološki odgovor. U nekim je istraživanjima propolis uspješno usporio rast stanica raka jetre i maternice, dojke, kože, debelog crijeva i bubrega.

Propolis dobro djeluje na opće zdravlje onoga koji ga uzima. Ima dokazano antibakterijsko djelovanje, a evo što mu se sve pripisuje (što dokazano, što nedokazano):

• antibakterijska (djeluje protubakterijski)
• antigljivična (djeluje protugljivično na preko 60 vrsta gljivica)
• antivirusna ( djeluje protuvirusno na viruse herpesa, virus gripe tipa II)
• protuupalna
• antioksidativna
• anestetička (vrlo jak lokalni anestetik)
• antitumorska svojstva (ometa razvoj tumora)
• imunostimularna svojstva (stimulira rad odnosno jača imunosustav)
• potiče regeneraciju tkiva (obnavlja oštećena tkiva)
  štiti organizam od posljedica zračenja

Propolis se uglavnom smatra bezopasnim proizvodom bez nekih većih nuspojava. Jedina značajnija i dokumentirana nuspojava javlja se u vidu kontaktnog dermatitisa, tj. lokalizirane reakcije koja prolazi brzo nakon prestanka primjene propolisa.

Na našem je tržištu propolis dostupan u širokoj paleti proizvoda. Tako su dostupne razne kapi, sprejevi, masti, čak i med s dodanim propolisom. Propolis je od koristi djeci i odraslima, rekonvalescentima i sportašima. Posebno je jednostavna njegova primjena. Naši ga djedovi i bake „po starinski“ stavljaju na kocku šećera dok je mlađim generacijama favorit propolis u spreju. Sigurna je to prva pomoć kad grlo malo zagrebe, bukne herpes ili se porežemo.

Preporuka za sve pčelinje proizvode je uzeti ih otprilike jedan sat prije jela ili oko dva sata nakon jela, po mogućnosti sa zadržavanjem u ustima što je dulje moguće.

Propolisove kapi

Nakapajte 15-20 kapi ujutro i navečer na kockicu šećera ili žličicu meda. Po mogućnosti neka med bude kristaliziran kako bi ga mogli što dulje zadržati u ustima. Propolisove kapi možete nakapati i u 2 dcl toplog čaja, mlijeka ili vode i napitak piti tri puta na dan.

Za djecu se može koristiti alkoholna otopina propolisa nakapana na kocku šećera koju ostavimo dan – dva na zraku da ispari alkohol i dobijemo propolis kocke s vrlo malo ili čak bez alkohola (količina kapi prilagođava se tjel. težini djeteta, namjeni- preventivno ili kurativno).

Sirovi propolis

Sirovi propolis možete uzimati 3-5 grama dnevno, između obroka. Prije nego što progutate propolis, cuclajte ga i žvačite u ustima najmanje 15 minuta. Ako se dio propolisa zalijepi po zubima, očekujte i žućkaste zube. No žutilo se lako skida medenom pastom za zube za koju ćete trebati žlicu meda, žlicu sode bikarbone i žlicu sitne morske soli.

Kod primjene spreja za usta, propolis je potrebno poprskati direktno na bolno mjesto ili ranice, a sprej za nos može se koristiti više puta dnevno jer za razliku od lijekova, ne stvara ovisnost.

Uz kapi, postoji i propolisova mast koja se koristi kod površinskih rana, posjekotina, suhe kože, za regeneraciju kože i kod hemoroida.

Propolis se može naći u svakoj ljekarni, i to zasluženo, jer je propolis stvarno lijek u punom smislu te riječi. Radi se o daru prirode koji ljudi već tisućama godina koriste za liječenje raznih bolesti i tegoba, i to uglavnom uspješno. Iako neke primjene još uvijek iziskuju dodatna istraživanja, sama primjena propolisa, zbog njegovih gotovo nepostojećih nuspojava, ne može štetiti, a koristi su mnogobrojne i znatne. Radi se o sigurnom lijeku s nevjerojatno širokim spektrom tegoba u čijem liječenju pomaže, u čemu mu je malo koji klasični lijek ravan (osim, naravno, drugog pčelinjeg proizvoda – meda).

SLIKE: pixabay.com