Ehinacea je ljekovita biljka koja je, zbog dokazane učinkovitosti, najpopularnija u vrijeme kad su aktualne virusne infekcije

Pri svakom padu imuniteta često se može čuti savjet: „Uzmi ehinaceu.“ Riječ je o doista sjajnom savezniku iz prirode, no treba voditi računa o pravilnom načinu upotrebe.

Echinaceae purpureae ili purpurna rudbekija jednogodišnja je ili višegodišnja biljka visoka od 60 do 180 centimetara. Ima specifične jezičaste cvjetove duge dva do četiri centimetra izrazito purpurne boje s karakterističnim ovješenim laticama.

Ta vrsta ehinacee ujedno je najrasprostranjenija. Domovina joj je Sjeverna Amerika, a danas se uzgaja posvuda u svijetu. I ostale su vrste vrlo slične E. purpurei. Općenito, Echinaceae je ime roda biljaka, a najčešće su tri vrste: već spomenuta Echinaceae purpurea, potom E. angustifolia te E. pallida.

Vrste roda Echinacea indijanska plemena, domorodačko stanovništvo Sjeverne Amerike, koristili su više stoljeća. Korijen Echinaceae angustifolia upotrebljavali su protiv mnogih bolesti: zubobolje, glavobolje, za pripremu obloga u liječenju opeklina, protiv zmijskih ugriza ili uboda kukaca, liječenje artritisa, reume, sepse i brojnih drugih tegoba.

Sastav i djelovanje ehinacee

Ehinacea je među rijetkim biljkama za koje postoji niz kliničkih studija kojima se dokazuje i opravdava njezina primjena kao imunomodulatora te koje pokazuju antivirusno djelovanje kod respiratornih infekcija. U ljekovite svrhe koriste se zelen i korijen biljke. Prema ESCOP-u (European Scientific Cooperative on Phytotherapy), oficinalna je vrsta E. purpurea. Njezina zelen sadrži alkilamide, derivate kavene kiseline (cikorična kiselina), polisaharide, glikoproteine, flavonoide te eterično ulje (0,08-0,32%). Korijen pak sadrži cikoričnu kiselinu, alkilamide, poliacetilene i polisaharide.

Spomenimo i sastav drugih dviju vrsta. Korijen E. angustifolia sadrži alkilamide, poliacetilene, derivate kavene kiseline, polisaharide tipa inulina te eterično ulje (manje od 0,1%), a korijen E. pallida sadrži ketoalkene i ketoalkine, poliacetilene, derivate kavene kiseline (oko 1%), ehinakozid (bez cinarina za razliku od E. angustifolia), glikoproteine te eterično ulje (0,2-2%). Alkilamida nema, za razliku od prethodne dvije vrste.

Najbolje kad je svježe

Odabiremo li preparate ehinacee za pomoć u samoliječenju, potrebno je obratiti pozornost na sastav, odnosno na vrstu echinacee koja se nalazi u proizvodu. Ti su preparati najkvalitetniji kada su napravljeni iz ekstrakta svježe biljke, a to je i sugestija Komisije E i ESCOP-a. Svježa biljka ima tri puta više djelatnih tvari (alkilamida) od biljke koja je sušena. Alkilamidi oksidiraju te su iznimno hlapljivi pa se velik dio gubi sušenjem, a upravo oni imaju imunomodulacijsko djelovanje. Preparati ehinacee uglavnom dolaze u obliku svježeg soka, tinkture svježe biljke, SIPF-a te suhih standardiziranih ekstrakata (kapsule, tablete).

Na globalnom svjetskom tržištu postoji više od 800 različitih preparata ehinacee. Pri odabiru je potrebno obratiti pozornost na vrstu ehinacee koja se u njemu nalazi. Kao što smo već napomenuli, na temelju kliničkih studija utvrđeno je da su djelotvorne isključivo vrste Echinacea purpurea i Echinacea pallida.

Dokazana antivirusna aktivnost ehinacee

Od 2009. do 2011. godine objavljene su velike znanstvene studije koje su potvrdile sposobnost ehinacee da spriječi respiratorne viruse (in vitro). Utvrđeno je da djeluje na viruse influence A/B (H3N2, H1N1, H5N1, H7N7), herpes simplex virus te RSV.

Djelovanje ehinacee na imunosni sustav dokazano je studijom koja je provedena na londonskom sveučilištu. Pacijenti su uzimali standardizirani oblik te biljke oralno tijekom osam dana. Klinička je studija potvrdila da ehinacea podupire „slabi“ imunosni sustav u fazama povećanog stresa ili virusnih infekcija (gripa ili prehlada). Osim toga, potvrdila je da se imunosni sustav ne može „prestimulirati“ uzimanjem njezinih preparata. Osim za tu indikaciju, preparati rudbekije koriste se za infekcije mokraćnog sustava, glavobolju, simptome kroničnog umora, ekceme i alergiju.

Ne preporučuje se upotreba preparata dulje od osam tjedana. Poželjno ih je uzimati s hranom ili velikom čašom vode. Ti su preparati namijenjeni za intenzivnu i kratku terapiju. U prva dva tjedna uzimaju se velike doze, a nakon toga se one smanjuju.

Oprez!

Nikako se ne smije koristiti u slučaju autoimunih bolesti kod kojih imunosni sustav napada vlastito tkivo (multipla skleroza). Nije dopuštena ni njezina upotreba kod AIDS-a (paradoksalno ubrzava umnožavanje virusa) te tuberkuloze i reumatoidnog artritisa.

Oprez je potreban i kad je riječ o trudnicama, maloj djeci i osobama koje koriste neke lijekove za kronične bolesti. U tom je slučaju potrebno potražiti savjet ljekarnika ili liječnika.

Alergijske reakcije pri korištenju preparata ehinacee su rijetke, a i kada se pojave, uglavnom je riječ o osipima. Ljudi koji inače imaju alergijske reakcije na biljke, poput ambrozije, tratinčice ili krizanteme, skloniji su alergijskim reakcijama na ehinaceu.

IZVOR: https://www.adiva.hr/

Med se smatra jednom od najprobavljivijih i najiskoristivijih namirnica. S obzirom na to da sadrži znatan udio jednostavnih šećera, med se prvenstveno ubraja u energetske namirnice. Med je najdostupniji pčelinji proizvod i koristi se od davnina. Nazivaju ga ˝zlatom prirode˝ i ˝zaboravljenim blagom povijesti˝. Med je prvi slatkiš kojeg je čovjek okusio.
Biljke luče nektar, kojeg neki nazivaju još i ˝sokom života˝ biljaka, kako bi privukle pčele, a one ih za uzvrat oprašuju i stvaraju novi život. Sakupljeni nektar pčele pretvaraju u med.

Moderna istraživanja potvrđuju stara narodna vjerovanja pripisujući mu antibakterijska, antioksidacijska, antivirusna, antikancerogena i mnoga druga ljekovita svojstva.

Med je slatka, gusta, viskozna tekuća ili kristalizirana tvar koju ljudi nisu još ni dan danas uspjeli proizvesti umjetnim, industrijskim putem. Med za razliku od običnog šećera koji predstavlja samo ˝sirovu energiju˝ i sadrži tzv. „ prazne kalorije“, sadrži jednostavne, lako probavljive šećere fruktozu i glukozu, zatim vitamine, minerale, bjelančevine, fermente, biljne hormone, flavonoide …

Nutritivne karakteristike meda

Nažalost, zastupljenost meda u prehrani čovjeka je premala. Med se smatra jednom od najprobavljivijih i najiskoristivijih namirnica. S obzirom na to da sadrži znatan udio jednostavnih šećera, med se prvenstveno ubraja u energetske namirnice. No, za razliku od ostalih namirnica bogatih šećerom, med sadrži jednostavne ugljikohidrate – glukozu i fruktozu koji su lako iskoristivi za stvaranje energije (manji je i utrošak inzulina), a višak se sprema kao rezerva energije (glikogen).

Med se sastoji uglavnom od monosaharida, glukoze i fruktoze, čiji udio u medu iznosi od 75 do 80 posto. Udio vode je od 16 do 20 posto, a ostatak čine drugi ugljikohidrati, flavonoidi, minerali, vitamini i enzimi. Od ukupnog sastava med u prosjeku sadrži oko 1,6% proteina i to albumina i globulina, što potječe od cvjetnog praha ili iz žlijezda slinovnica pčela. Proteini u medu su lagani i pahuljasti, ali utječu na promjenu boje meda tijekom skladištenja i na proces kristalizacije (ubrzavaju ga). Udio vitamina u medu razlikuje se s obzirom na vrstu, ali med ne možemo ubrajati u namirnice koje predstavljaju bogat izvor vitamina. Od svih vitamina med u najvećem udjelu sadrži vitamin C (oko 3,5 mg na 100 g meda) i vitamine B-skupine. U nekim vrstama mogu se pronaći i određene količine vitamina K. Od mineralnih tvari u medu, ovisno o vrsti, nalazimo željezo, bakar, fosfor, kalcij, magnezij, kalij i natrij. Od svih prisutnih minerala u većim količinama u medu nalazimo kalij. Tamnije vrste meda bogatije su mineralnim tvarima. Udio vode u medu je vrlo važan parametar, jer o njemu mnogo ovisi kvaliteta meda. Taj udio se obično kreće od 16-20%. Bitno je i spomenuti da med u svom sastavu ne sadrži komponente lipida (masti).

Zbog velikog broja mogućih biljnih izvora ne postoje dva identična meda. Takva varijabilnost omogućuje potrošaču odabir meda s njemu najboljim karakteristikama. Kvaliteta okusa ovisi o poluhlapljivim i hlapljivim sastojcima na koje utječe podrijetlo i rukovanje medom.

Fizikalna svojstva meda

• Kristalizacija meda je prirodno svojstvo u kojem med prelazi iz tekućeg stanja u kristalnu masu. Kod tog procesa sastav i svojstva meda se ne mijenjaju. Do kristalizacije dolazi zato jer je med prezasićena otopina glukoze te kao takav spontano prelazi u stanje ravnoteže i to kristalizacijom suvišne glukoze. Što je sadržaj vode manji, a količina glukoze veća, med brže prelazi u kruto stanje.
• Hidroskopnost meda zbog visokog sadržaja šećera, med ima jako izraženo svojstvo upijanja vlage iz zraka. Taj proces može povećati količinu vode u površinskom sloju meda što može utjecati na njegovu kvalitetu prilikom čuvanja (fermentacija).
• Boja meda ovisi o prirodnim bojama koje se nalaze u nektaru, kao što su: karoten, ksantofil, tanini, klorofil i dr. Paleta boja je od gotovo prozirne, žućkaste, zlatne pa sve do crvenkaste, smeđe i zagasito tamne boje. Med tamnije boje sadrži više mineralnih tvari. Ako se med drži u metalnoj posudi, promijenit će boju, tj. oksidirat će.
• Miris meda je specifičan za svaku vrstu meda. On ovisi o sadržaju hlapljivih tvari iz cvjetnog nektara. Intenzitet mirisa ovisi o vrsti i količini tih tvari. Stajanjem, hlapljive aromatične tvari iz meda, postepeno ishlape.
• Okus meda ovisi o njegovom podrijetlu i sastavu. U medu su prisutne organske kiseline koje potječu iz nektara i žlijezda pčela te se uglavnom nalaze u obliku soli. Kiselost meda ovisi o vrsti, kvaliteti i dužini stajanja. Stari med ili onaj koji se počeo kvariti, ima povećanu kiselost. Najslađi je med onaj u kojem prevladava fruktoza.
• Gustoća meda ovisi o količini vode u medu. Veći sadržaj vode smanjuje njegovu gustoću.
  Od ostalih svojstava možemo navesti još čistoću meda, viskoznost i zrelost meda.

Antioksidativna i ljekovita svojstva meda

S obzirom na nutritivne i energetske tvari koje se upliću u normalan metabolički sustav, velika cijenjenost meda kao namirnice proizlazi možda i iz toga što med sadrži mnogobrojne tvari sa ljekovitim svojstvima. Takve tvari nazivamo fitokemikalijama. Med se zbog svog sastava olako može ubrajati u namirnice s fitokemijskim profilom, a posebice iz razloga što sadrži flavonoide i fenole koji djeluju poput antioksidansa. Zbog takvih, ali i drugih molekula sličnih svojstava medu se pripisuju razna ljekovita djelovanja. Kao primjer navodimo samo neka, uglavnom dokazana ljekovita svojstava meda:

• poboljšava rad metaboličkog sustava
• potiče umnu i fizičku aktivnost
• tamne vrste meda pomažu kod slabokrvnosti
• poboljšava otpornost organizma jačajući imunološki sustav
• djeluje antiseptično, pa je kao takav dobar i za vanjsku uporabu (npr. zacjeljivanje rana, opekotina, liječenje akni i sl.)
• poboljšava apsorbiranje pojedinih tvari u organizam (lijekovi, mineralne tvari i sl.)
• zbog određenog udjela antioksidativnih tvari djeluje poput detoksikacijskog sredstva na razini cijelog organizma
• djeluje poput sedativa.

Osim za ljudsku prehranu med se može koristiti i u druge, ciljane svrhe. Neke od pripravaka koristili su i naši preci, a neki su novijeg datuma. S obzirom da je broj pripravaka i preporuka na bazi meda vrlo opširan i velik, za ovu smo se priliku odlučili samo za one najpoznatije ili možda bolje rečeno za one koji se najčešće uporabljuju.

Pripravci i preporuke na bazi meda za probleme respiratornog sustava

• žličica meda rastopljena u toplom čaju ili mlijeku (temperature do 45 °C) pomaže kod upale grla gdje djeluje antiseptično, umirujuće, ali i kao stimulans za iskašljavanje
• 2 žličice meda, 1/2 šalice prirodnog soka naranče i 1 šalica tople vode (sve dobro promiješano) djeluje kao pripravak za iskašljavanje i umirivanje kašlja
• 1/4 žličice mljevenog papra pomiješano s 1 žlicom meda pomaže pri začepljenju dišnih puteva, ali djeluje i kao dezinficirajuće sredstvo.

Pripravci za probleme probavnog sustava

• 2 žlice meda otopljeno u 1 L vode može se koristiti kao dobra rehidratacijska otopina
• malo muškatnog oraščić pomiješanog s medom pomaže pri dijareji
• sok 1/2 limuna, žlica meda i 2 dL mlake vode (sve pomiješano) pokazao se kao vrlo dobar pripravak kod osoba koje imaju problema sa konstipacijom, hiperaciditetom ili gojaznošću (nešto slično jabučnom octu, mada pokazuje još bolje rezultate) kod oboljenja izazvanih djelovanjem mikroorganizmima pomaže konzumiranje čistog meda

Pripravci za preparativnu uporabu

Med je koristan kod gotovo svih kožnih oboljenja i oštećenja.

• istraživanja ukazuju da nanošenje meda na rane onemogućuje nastajanje infekcije, omogućuje brže zarastanje rane, a pomaže i kod uklanjanja ožiljaka
• žlica meda, malo naribane mrkve, i 2-3 kapi mlijeka (pomiješano) pri nanošenju na lice (10-15 minuta djelovanja) pokazao se kao odličan pripravak za uklanjanje akni, zatezanje kože, i općenito kao dobro sredstvo kod održavanja kože lica

Pravilno tj. “zdravo” hranjenje ne bih trebalo predstavljati samo uklanjanje određenih vrsta namirnica sa jelovnika, već i uvođenje nekih vrsta namirnica koje općenito pokazuju pozitivno djelovanje na zdravlje organizma. Jedna od takvih namirnica zasigurno bi trebala biti med. Med je visokoenergetska namirnica i vrlo je koristan za sportaše i djecu u razvoju. Redovita, svakodnevna upotreba meda znatno smanjuje rizik od pojave raka, kardiovaskularnih bolesti, Alzheimerove bolesti i posljedica starosti. Med, statistički, bitno umanjuje faktore koji uzrokuju kardiovaskularna oboljenja, a 2004. godine je dokazano da smanjuje kolesterol za 7%, trigliceride i štetni LDL, a povećava udio korisnog HDL-a za 2%. Zbog svojih ljekovitih svojstava odličan je izbor u borbi protiv gripe i prehlade, a može se koristiti i kao zamjena za bijeli šećer. Iako je dostupan tijekom cijele godine, posebna je poslastica u ljeto i jesen kada je svježe proizveden.

IZVOR: https://www.plivazdravlje.hr/,

SLIKE: pixabay.com

Divlji šipak biljka je koja raste uz rubne dijelove šuma, raznih grmova i općenito na zapuštenim područjima. Cijenimo ga zbog mnogih zdravstvenih dobrobiti, a najviše ga konzumiramo u obliku čaja ili marmelada. Šipak također posjeduje velike količine vitamina C koje se ne uništavaju procesom kuhanja što ga čini izvrsnim za pripremu raznih pekmeza, marmelada, vina ili likera.

Njegovi svijetlocrveni plodovi se pred kraj ljeta sakupljaju dok su još tvrdi, a suše se na temperaturi višoj od 50 Celzijevih stupnjeva. Šipak pripada rodu ruža, a od njega se proizvodi iznimno cijenjeno ulje za njegu kože, poznatije pod nazivom ulje ploda divlje ruže. Zbog njihovih ljekovitih svojstava mogu se koristiti plodovi bez sjemenki te same sjemenke.

Šipak nam je svima poznat iz djetinjstva kada smo ga konzumirali u obliku čaja slatko-kiselkastog okusa, koji je mogao biti odličan saveznik kod prehlade ili gripe. Ljekovita svojstva šipak može zahvaliti bogatom sastavu vitamina C, D, P, K, B1, B2, B3. U mesnatim plodovima se nalaze i velike količine minerala natrija, željeza, mangana i selena s nešto manjim vrijednostima magnezija, kalija, fosfora, sumpora i silicija.

Ljekovito djelovanje

• Podiže imunitet
• Sprječava malaksalost
• Čisti krv
• Pomaže kod bolesti bubrega
• Potiče probavu
• Štiti od bakterija i virusa
• Pomaže kod proljetnog umora
• Utječe na regulaciju hormona
• Djeluje na reumatizam

Od šipka možete pripremati razne slastice i pripravke koji su idealni za zimske mjesece kada naš imunitet opada, a tmurni dani utječu na raspoloženje ili pridodaju umoru. Ženama se posebice preporučuje njega kože uljem ploda divlje ruže (šipka) jer ima niz pozitivnih utjecaja na izgled i zdravlje kože.

Istraživanja pokazuju kako razina askorbinske kiseline (vitamina C) iz šipka kuhanjem ne opada već se povećava, no bitno je potrošiti proizvode od šipka u roku godine dana jer se stajanjem razina askorbinske kiseline smanjuje na samo 1/4 originalnog iznosa.

IZVOR: https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/alternativna-medicina/biljna-ljekarna/divlji-sipak-ljekovita-svojstva-i-uporaba

SLIKA: https://pixabay.com/

Medvjeđi luk ili crijemuš (lat. Allium ursinum) je višegodišnja biljka koja u divljini raste u šumama na vlažnom tlu. Potječe iz Europe i Azije, a postoje indikatori da se konzumirala još 9000 godina prije nove ere.

Legenda kaže da je medvjeđi luk dobio ime po tome što je privlačio smeđe medvjede u sjevernoj Europi odakle potječe. Ova biljka je najčešće bila prva dostupna biljka nakon hibernacije pa se smatralo da je medvjedima vraćala snagu i vitalnost.

Svi dijelovi biljke su jestivi pa se često koristi u kulinarstvu, a okusom je vrlo sličan češnjaku ili vlascu. Cvijet i lukovica medvjeđeg luka se koriste u medicinske svrhe i smatra se da pomažu liječenju brojnih stanja.

Koliko je ova biljka popularna u narodnoj upotrebi, govori i činjenica da se svake godine u Ebersbachu u Njemačkoj održavaju Dani medvjeđeg luka.

U nastavku saznajte više o zdravstvenim prednostima medvjeđeg luka, njegovom uzgoju i berbi te različite načine na koje ga možete upotrijebiti.

Medvjeđi luk – zdravlje

Medvjeđi luk je bogat antioksidansima te sadrži antibakterijska i protuupalna ljekovita svojstva. Koristi se u medicinske svrhe jer:

• pomaže kod visokog tlaka,
• jača imunitet,
• smanjuje koncentraciju “lošeg” kolesterola u krvi,
• olakšava probavne probleme.

Kao i kod češnjaka, u medvjeđem luku se nalaze različiti sumporni spojevi koji djeluju ljekovito. Listovi medvjeđeg luka sadrže vitamin C i karotenoide, a lukovice sadrže pretežno ljekoviti spoj alicin.

Poljski znanstvenici s Odjela za farmakognoziju Sveučilišta u Krakowu navode da medvjeđi luk posjeduje sljedeće aktivne biljne spojeve:

• sumporne spojeve – cisteinske sulfokside, tiosulfinate, disulfide i trisulfide,
• steroidne glikozide – npr. diosgenin,
• flavonoide – npr. kempferol,
• lektine.

U ljekovite svrhe može se konzumirati u obliku tinkture (30 – 60 kapi dnevno) ili u obliku kapsula u kojima se nalaze osušeni listovi medvjeđeg luka.

Međutim, u ljekovite svrhe se ne smije koristiti bez prethodnog savjetovanja s liječnikom.

Medvjeđi luk – uzgoj

Bilo da želite posaditi medvjeđi luk kako biste kuhali s njim, pripravljali tinkture ili samo kao ukras zbog bijelih cvjetova, trebat će vam vrt. Dobra vijest je da ne zahtijeva puno njege i lako raste.

Medvjeđi luk preferira hladniju klimu, a najčešće se sadi na jesen kako bi tijekom zime razvio korijenje. Preferira blago kiselo i vlažno tlo s dobrim sistemom odvodnje.

Lukovice se sade direktno u tlo s razmakom od 15 cm, a biljka naraste oko 3.7 m u visinu. Osjetljiv je na nekoliko štetnika i bolesti (kao što su lukova muha, resokrilci itd.) na koje treba obratiti pozornost.

Medvjeđi luk – berba

Medvjeđi luk najbolje je brati u razdoblju između ožujka i travnja, po mogućnosti prije nego što biljka procvjeta. Nakon cvjetanja listovi mogu biti malo gorki, ali se isto mogu brati.

Nemojte brati listove koji počinju poprimati smeđu boju, a lukovice skupljajte u jesen, upućuju stručnjaci s prirodoslovnog portala Plantea.

Ako ne uzgajate medvjeđi luk, možete ga pronaći u šumama i na vlažnom tlu. Raste iz lukovice, a mirisom podsjeća na češnjak.

Nemojte pobrati previše biljke kako bi mogla narasti ponovo dogodine. Listove lagano otkinite rukom ili škarama. Ubranu biljku možete držati u hladnjaku 7 do 10 dana.

Prilikom berbe važno je znati raspoznati medvjeđi luk od đurđevka koji je otrovan. Najbolje je da ga ne berete sami ako niste stručni u području ljekovitog bilja.

Medvjeđi luk – recepti

Svi dijelovi medvjeđeg luka su jestivi, ali u kulinarske svrhe najčešće se koriste listovi. Okusom podsjeća na češnjak, ali je blažeg intenziteta.

Listove je moguće jesti sirove ili kuhane, a prilikom kuhanja „uvenu“ na sličan način kao i špinat. Najčešće se koriste za pripremu pesta, ali moguće ih je upotrijebiti i u jelima kao što su:

• juhe,
• salate,
• sendviči,
• umaci,
• rižota.

Cvjetovi su malo jačeg okusa, a možete ih dodati u salate i sendviče ili kao ukras na jelima. Lukovice možete koristiti na isti način kao i češnjak.

Medvjeđi luk – pesto

Od medvjeđeg luka možete pripremiti fini pesto koji možete umiješati u tjesteninu ili staviti na pizzu.

Sastojci:

• 200 g listova medvjeđeg luka,
• 40 g pistacija,
• 1 čajna žlica soli,
• 120 ml maslinovog ulja,
• 30 g naribanog parmezana.

Priprema:

1. Sve sastojke (osim maslinovog ulja) stavite u blender i blendajte, postepeno dodajući maslinovo ulje.
2. Ako je pesto previše gust dodajte još ulja po potrebi.
3. Servirajte po želji. Može stajati u frižideru 3 – 4 dana.

Medvjeđi luk – juha

Za pripremu ove kremaste juhe od medvjeđeg luka potrebno je oko pola sata.

Sastojci:

• 2 čajne žlice ulja ili maslaca,
• 1 luk (usitnjeni),
• 250 g krumpira (izrezan na kockice),
• 600 ml povrtnog temeljca,
• 100 g listova medvjeđeg luka,
• sol i papar po želji.

Priprema:

1. Zagrijte ulje u zdjeli i dodajte luk. Pržite oko 5 – 6 minuta dok ne omekša.
2. Dodajte krumpir, kratko pržite pa dodajte temeljac.
3. Sve kuhajte oko 10 minuta ili dok krumpir ne omekša.
4. Dodajte listove medvjeđeg luka i kuhajte par minuta dok ne omekšaju.
5. Kada je sve kuhano, izblendajte juhu i servirajte.

Kada servirate juhu možete dodati cvjetove medvjeđeg luka na vrh za dekoraciju ili malo limunovog soka ili vrhnja za okus.

Medvjeđi luk – tinktura

Tinktura medvjeđeg luka najčešće se koristi u ljekovite svrhe koje su ranije navedene (snižavanje krvnog tlaka, kolesterola itd.).

Za pripremu je potrebno nasjeckanim listovima ili lukovicama napuniti bocu pa preliti 40–postotnom rakijom. Bocu se potom ostavlja na suncu barem tri tjedna.

Razrijedite 10 – 15 kapi tinkture u vodi i pijte 4 puta dnevno za najbolji efekt.

Medvjeđi luk – gdje kupiti?

Medvjeđi luk možete kupiti i u različitim oblicima:

• sjemenke,
• listovi,
• kapi.

Listove i sjeme je najbolje kupovati na tržnici od domaćeg uzgajača, a kapi možete naručiti iz specijaliziranih web trgovina.

Medvjeđi luk – nuspojave

Nisu poznate nikakve ozbiljne nuspojave na medvjeđi luk. U nekim posebnim slučajevima ova biljka može izazvati alergijsku reakciju. Osobe koje su osjetljive na češnjak, luk i poriluk trebale bi izbjegavati i korištenje medvjeđeg luka.

Zapažena je i pojava hemolitičke anemije kod stoke koja je hranjena lišćem i lukovicama ove biljke, a znanstvenici smatraju da su za to odgovorni dialilni tri- i tetrasulfidi koji su iznimno toksični za eritrocite, crvene stanice u krvi. Iako kod ljudi ovaj efekt nije zamijećen, ako ste anemični s pažnjom koristite medvjeđi luk.

Nije poznato kakav efekt ima na trudnice i dojilje pa se njima preporučuje izbjegavanje medvjeđeg luka.

S obzirom na to da razrjeđuje krv (i time snižava krvni tlak), osobe koje uzimaju antikoagulantne lijekove trebale bi izbjegavati medvjeđi luk.

Medvjeđi luk iznimno je zdrav, ali moguće je iskusiti trovanje ako se zamijeni nekom sličnom biljkom.

IZVOR: https://www.krenizdravo.hr/

SLIKA: https://pixabay.com/

Grožđice nastaju sušenjem grožđa i jedna od najpopularniji vrsta suhog voća.

Zdrava namjernica „grožđica“ ima niz ljekovitih svojstava.

-izvrstan izvor energije

-sadrži dijetalna vlakna

-djeluje antiupalno

-čuva zdravlje srca i krvnih žila

-regulira šećer u krvi

-štiti zdravlje očiju

-smanjuje krvni tlak

-bogate vlaknima

Grožđice možda ne izgledaju očaravajuće ali i maju niz zdrastveni prednosti.

STARINSKI KUGOLF SA GROŽĐICAMA

Sastojci:

• 200 g omekšalog margarina ili maslaca
• 200 g šećera
• 1 vanilin šećer
• 4 jaja
• prstohvat soli
• 500 g brašna
• 1 prašak za pecivo
• 125 ml mlijeka
• 300 g grožđica

Priprema:

1. Pjenasto umutiti omekšali margarin, šećer, sol i vanili šećer. Neprestalno miješajući smjesi dodajemo jedno po jedno jaje. Potom naizmjenično smjesi dodajemo prosijano brašno i prašak za pecivo i mlijeko.

2. Tijestu dodamo grožđice te žlicom promiješamo s tijestom.

3. Tijesto ulijevamo u kalup za kuglof (ili kalup nekog drugog oblika) i pečemo oko 50 minuta na 180 °C.

4. Pečeni kolač ohladimo, režemo i – uživamo.

NAPOMENA: Kolač se može peći i u kalupima drugačijeg oblika.

IZVOR: https://brzirecepti.info/starinski-kuglof-s-grozdicama/

Ananas ima malo kalorija, gotovo da ne sadrži zasićene masti i kolesterol, a bogat je vitaminima A, B, C, manganom, bakrom i drugim mineralima i hranjivim tvarima koje naše tijelo treba redovito. Sezona mu je od ožujka do lipnja.

Ananas je voće cilindričnog oblika, zelenkaste, smeđe ili žute kore, s lišćem koje je na jednom kraju plavozelene boje. Vlaknasto meso ananasa žute je boje, jake, kiselo-slatke arome. Iako je uvriježeno mišljenje da ananas potječe iz Južne Amerike, Europljani su ga otkrili krajem 15. stoljeća na Karibima. Nakon neuspjelih pokušaja uzgoja ananasa u Europi bilo je očito da je za njegov rast potrebna tropska klima. Do kraja 16. stoljeća, portugalski i španjolski istraživači raširili su ananas po azijskim i afričkim kolonijama. U prošlosti je, zbog dugog transporta, svježi ananas bio prava rijetkost pa je postao simbol luksuza i prestiža.

Obiluje bromelainom

Nutritivno najzanimljivija tvar u ananasu je ekstrakt bromelain. Sastoji se od probavnih enzima – cistein proteinaza. Bromelain je prisutan u svim dijelovima biljke, a ekstrahira se iz stabljike i kore ananasa, gdje je prisutan u najvećoj koncentraciji. Iako se u početku mislilo da bromelain ima pozitivan utjecaj isključivo na probavni sustav, detaljnija istraživanja dokazala su njegova protuupalna i antikoagulacijska svojstva. Bromelain je enzim koji katalizira reakciju razgradnje proteina tj. bjelančevina. Koristi se za:

• terapiju bolesti urinarnog trakta uz antibiotike,
• olakšanje boli kod sportskih ozljeda,
• nedostatno lučenje želučanog soka,
• olakšanje probave.

Istraživanje britanskih znanstvenika, objavljeno još 2010. godine u časopisu Cancer Letters, je pokazalo da bromelain može zaustaviti rast stanica tumora poput tumora dojke, debelog crijeva i kože.

Organizam puni energijom

Osim bromelaina, ananas je odličan izvor vitamina C koji nas svojim antioksidativnim djelovanjem štiti od slobodnih radikala i pruža podršku imunosnom sustavu. Dijeta bogata vitaminom C pozitivno utječe na zdravlje srca i krvožilnog sustava te umanjuje bol u zglobovima uzrokovanu artritisom. Također, preventivno djeluje na nastanak infekcije uha, prehlade i gripe. Ananas poboljšava i energetsko stanje organizma zbog udjela vitamina B₁ i minerala mangana koji imaju ključnu ulogu u radu enzima za proizvodnju energije i antioksidativnu zaštitu organizma. Ananas je i dobar izvor vitamina B₆ (sudjeluje u mnogim enzimskim reakcijama), folata (vitamin B₉) i bakra (bitan element za apsorpciju željeza), čiji nedostatak uzrokuje simptome slične anemiji. Ananas je dobar izvor dijetalnih vlakana zbog čega dodatno, uz enzime prisutne u bromelainu, pozitivno djeluje na rad probavnog sustava i peristaltiku crijeva.

Doprinosi zdravlju kostiju

Ananas je jedan od glavnih izvora mangana koji može pomoći u suzbijanju osteoporoze i poboljšava ukupnu gustoću kostiju i minerala. Mangan doprinosi održavanju normalnih kostiju.

Doprinosi gubitku težine

Ananas je, poput većine voća, namirnica male kalorijske vrijednosti. Superhranjiv je, a niskokaloričan – jedna šalica svježeg ananasa ima samo 76 kalorija. Bogatog je okusa i iznimne nutritivne kvalitete. Pruža antioksidativnu zaštitu i pozitivno djeluje na krvožilni i probavni sustav. Odlično se uklapa u shakeove i jogurte. Može se dodati u sve voćne i većinu salata od povrća kojima obogaćuje okus i povećava nutritivnu kvalitetu. Konzerviranjem i termičkom obradom uništava se aktivnost bromelaina, zato se preporučuje jesti svjež ananas. Da bi organizam najbolje iskoristio blagodati svježeg ananasa, najbolje ga je jesti jedan do dva sata prije ili nakon obroka.

Ananas je najukusniji kada se poslužuje na sobnoj temperaturi. Iako ga čuvanje u hladnjaku može učiniti svježijim, izgubit će na okusu. Ako ga ipak čuvate u hladnjaku, stavite ga na najvišu policu jer u tom dijelu hladnjaka temperatura najviša. Izbjegavajte čuvanje u zatvorenoj plastičnoj vrećici. Ananas, i kao namirnica i kao dodatak kozmetici, pročišćuje kožu i pomaže uklanjanju celulita. Izvrstan je i za prirodni detox.

Izvrsno rješenje za akne

Zahvaljujući sjajnim protuupalnim svojstvima vitamina C i Bromelaina, ananas pročišćava kožu i štiti je od slobodnih radikala. Ovo ukusno voće pomaže u postizanju lijepe i čiste kože, održava je zdravom i mladenačkom. Zapravo, ananas pruža toliko benefita za vašu kožu da bi ste ga trebali koristiti kontinuirano u njezi kože. Već nanošenjem soka od ananasa na lice na minutu ili dvije, vaš ten će odmah biti osvježen jer ananas hidrira i osvježava kožu te joj daje sjaj. Sok od ananasa potiče proizvodnju kolagena, zateže kožu i poboljšava njenu elastičnost i fleksibilnost, tako sprječava stvaranje bora i sitnih linija na licu. Također ima svojstva izbjeljivanja i posvjetljivanja kože. Maske za lice od ananasa mogu vam pomoći u postizanju lijepog i ravnomjernog tena.

Poboljšava vid

Zbog visoke razine antioksidanata i vitamina C, ananas smanjuje rizik od očnih bolesti. Beta karoten i vitamin A koji se nalaze u ananasu podržavaju vid i potiču zdravlje očijute sprječavaju pojavu raznih bolesti povezanih sa starenjem.

Regulira krvni tlak

Među ostalim vitaminima i mineralima ananas sadrži veliku količinu kalija koji smanjuje napetost krvnih žila i potiče pravilnu cirkulaciju krvi u različitim dijelovima tijela, doprinosi održavanju normalnog krvnog tlaka.

Ananas – nuspojave

Iako je konzumacija generalno sigurna, ne preporučuje se veća konzumacija ovog slatkog voća. Zbog toga što sadrži enzim bromelain koji razgrađuje proteine te vitamin C, previše ananasa može uzrokovati:

• trnce u ustima,
• mučninu i povraćanje,
• proljev,
• žgaravicu,
• bol u trbuhu.

IZVOR: https://www.krenizdravo.hr/, https://www.adiva.hr/, https://ordinacija.vecernji.hr/

SLIKE: pixabay.com