Kozje mlijeko se smatra jednom od najzdravijih namirnica. Sadrži vitamine B1, B2, B6 i B12 koji su važni za jačanje živčanog sustava, a obiluje i mineralima (kalcij, fosfor, cink, selen) koji igraju važnu ulogu za čvrstoću kostiju i održavanje imuniteta.
Kozje mlijeko se koristi kao lijek za bronhitis, srčane bolesti, suzbijanje alergija, jačanje pluća i dišnog sustava, te bolesti žuči i žučnih kamenaca. Ima nisku razinualergena te je vrlo lako probavljivo.
Kozje mlijeko je bogato nutrijentima poput proteina, vitamina i minerala
PREDNOSTI KOZJEG MLIJEKA KOJE MOGU BITI KORISNE ZA LJUDKO ZDRAVLJE
sadržaj masnih kiselina
manje alergena
metaboličko djelovanje
Sličnost ljudskom mlijeku
bjelančevine
aminokiselina taurin
bogato vitaminima
iznimna hranjivost
zaštita okoliša
manja toksičnost
kozje mlijeko za djecu
Kozje mlijeko obiluje kalcijem i fosforom
Kozje mlijeko bogato je kalcijem i fosforom, odnosno s dva važna elementa za čvrstoću i zdravlje kostiju. U kozjem mlijeku pronalazimo velike količine cinka i selena, koji su snažni antioksidansi, i koji nam pomažu sačuvati jak tjelesni imunitet. Mnogi naučnici danas preporučuju piti kozje mlijeko u slučaju anemije koja je izazvana manjkom željeza u krvi.
Sirutka je već dobro poznata namirnica, bogata proteinima i zdrava kod potrebe za regeneracijom jetara.
Proizvodi od kozjeg mlijeka
Kozji sir i jogurt su prepoznate namirnice koje pomažu pojačati imunitet kod djece. Ove su namirnice dobre jer pomažu obnovu i izgradnju kostiju, pospješuju rast digestivnog trakta, a preporučuje ih se uzimati kao prevencija za oboljenja jetre, osteoporoze, povišenog kolesterola i krvnog tlaka. Preventivno djeluju i protiv bubrežnih oboljenja.
Kozje mlijeko posebno je dobro za respiratorne organe
Kozje mlijeko je namirnica koju koristimo još od davnih vremena. Kroz povijest je čovjek uvidio kvalitetu ovog mlijeka, a suvremena istraživanja samo su potvrdila njegovu vrijednost. Znamo da je po sastavu kozje mlijeko najsličnije majčinom mlijeku.
Kozje mlijeko ima karakterističan okus i miris. Mnogi ga ne vole baš zbog toga, ali to nikako nije opravdanje da ne pijete kozje mlijeko. Okus i miris dolaze od slobodnih masnih kiselina, i drugih vrijednih nutritivnih sastojaka.
Svježe mlijeko (kada se pomuze) ima visoku razinu energetske vrijednosti, a pravilnom obradom mlijeka već spomenute masne kiseline ostaju vezane u gliceridima. To znači da se pravilnom obradom kozjeg mlijeka može smanjiti karakterističan okus i miris.
Mandarine su jesensko voće, sezona traje do zime, a tokom hladnih mjeseci možemo uživati u njihovim blagodatima i svojstvima.
Mandarina (lat. Citrus reticulata) je voće iz porodice citrusa. Ovo voće dolazi iz porodice Rutaceae, odnosno mandarine. Voće koje nam daje ima debelu koru, iznutra je mesnato, a pulpa je podijeljena na dijelove koji su odvojeni opnastim tkaninama. Raste na zimzelenom stablu visine dva do tri metra, a listovi su joj tamnozelene boje i šiljastih vrhova. Porijeklom je iz jugoistočne Azije, a ime je dobila po svijetlo narančastoj odjeći mandarina – drevnih kineskih javnih službenika – jer je bila dostupna isključivo povlaštenim klasama.
Iako je uzgajana u Kini preko tri hiljade godina, tek je u 19. stoljeću pristigla u Europu i Sjevernu Ameriku.
Mandarina je praktičan, ukusan i zdrav zalogaj koji pruža mnogo nutritivnih dobrobiti.
Vitamin C igra bitnu ulogu u sintezi kolagena i elastina u tijelu. Kolagen i elastin su bjelančevine koje tvore kožu, mišiće i ostala vezivna tkiva. Ovaj je vitamin snažan antioksidans te pomaže tijelu u odstranjivanju slobodnih radikala, koji ugrožavaju zdrave stanice.
Pospješuje zacjeljivanje rana i pridonosi sprečavanju neurodegenerativnih bolesti, artritisa, prehlade i gripa. Velik broj istraživanja je pokazao vezu između povećanog uzimanja vitamina C i smanjene pojave nekoliko vrsta raka. Mandarine su bogate i vitaminom A i folnom kiselinom. Jedna mandarina sadrži 16 % dnevne doze vitamina A te pet % dnevne preporučene vrijednosti folne kiseline. Od minerala, u ovom su plodu prisutni kalij, kalcij, magnezij, bakar i željezo. Jedna velika mandarina donosi 199 mg ili 6% preporučene dnevne količine kalija, potrebnog za ravnotežu nivoa tekućine u tijelu i regulaciju krvnog tlaka. Mandarina sadrži i 44 mg odnosno 4% dnevne vrijednosti kalcija, nužnog za izgradnju i održavanje gustoće kostiju.
Nutritivne vrijednosti mandarina
Kao i kod drugog voća, njena glavna komponenta je voda. Mandarine daju nisku razinu šećera, pa je dobro voće za one koji žele da se brinu o svom tijelu. Koriste se kao diuretik i pomažu nam u hidrataciji, pri uklanjanju toksina i sprečavanju zadržavanja tekućine u tijelu.
Pomažu kod prehlada i gripa
Mandarina je poput drugog citrusnog voća odličan izvor vitamina C, koji je važan za imunitet tijela i borbu protiv sezonskih bolesti, čije simptome ublažava i ubrzava oporavak. U stotinu grama narančastog voća koje je ime dobilo prema boji uniforme kineskih javnih službenika nalazi se oko 30 miligrama ovog nutrijenta, što zadovoljava trećinu dnevnih potreba za vitaminom C.
Idealna namirnica za vitku liniju
Vlaknasto, bijelo tkivo koje se nalazi između kriški mandarine naziva se lamela. To je membrana bogata topljivim vlaknima. Sadržaj vlakana u jednoj mandarini je 8% dnevne preporučene vrijednosti. Najveća prednost dijete bogate topljivim vlaknima je snižavanje lošeg kolesterola u krvi. Vlakna su korisna i u regulaciji probavnog sustava, jer olakšavaju eliminaciju otpada iz tijela. Nadalje, vlakna pune želudac i tako sprečavaju osjećaj gladi, koja se često javlja ubrzo nakon obroka siromašnih vlaknima. Mandarina se sastoji od 85 % vode, koju tijelo koristi da bi se očistilo od toksina i ubrzava metabolizam.
Uz sve te dobrobiti, jedna mandarina sadrži samo 64 kalorije i 0,4 grama masnoća, što je čini vrhunskom namirnicom za mršavljenje.
Čuvaju srce i kardiovaskularni sistem
Mandarina je dobar izvor kalija, koji snižava krvni tlak, uravnotežuje ritam srca i čuva zdravlje kardiovaskularnog sustava. Hranjive tvari u mandarinama sprečavaju i nakupljanje lošeg kolesterola na zidovima arterija, što može dovesti do srčanog udara.
Prirodni su antiseptik
U očuvanju zdravlja pomoći će i esencijalno ulje mandarine, koje se smatra prirodnim antiseptikom jer štiti organizam od nekih bakterija. Ono doprinosi ublažavanju bolnih grčeva u respiratornom sustavu , a ima opuštajući utjecaj na nervni sistem, pa se preporučuje korištenje kod tjeskobnih situacija ili ako ste pod stresom.
Blagodati mandarine:
štiti od mnogih vrsta raka
sprečava starenje kože
pomaže u zacjeljivanju rana
jača imunitet
štiti od degenerativnih bolesti
pomaže u sprečavanju artritisa
ubrzava metabolizam
smanjuje apetit
pomaže u očuvanju vida
Mandarina poput drugogcitrusnog voća sadrži dosta oksalata pa se zato ne preporučuje osobama sa sklonošću prema bubrežnim i žučnim kamencima i drugim bolestima.
Mandarina se najčešće jede svježa nakon guljenja kore, no može se iskoristiti za pripremu slatkih jela u želeima, sladoledima, kremama i džemovima. Sok mandarine odličan je sastojak za marinadu mesa i riba, a ako imate na raspolaganju organski plod – upotrijebite i koricu.
Kora mandarine
Važno je koru mandarine ne bacati, ukoliko se radi o neprskanom plodu. Oguljenu koricu nasjeckajte na komadiće te osušite u zaštićenom prostoru. Osušena kora mandarine može se tokom dugih i oskudnih zimskih dana dodavati u kolače, kompote, čajeve ili u kupke za oporavak. Upravo se eterična ulja dobivena iz kore mandarine primjenjuju u kupkama za opuštanje, otklanjanju nesanice i za oštećenu kožu. Između ostalog, eterično ulje mandarine ima antiseptičko i tonizirajuće svojstvo.
Bilo da je riječ o sirupu, tabletama, pastilama ili čaju, islandski lišaj jedna je od najpopularnijih biljaka za smirivanje kašlja
Pomisao na islandski lišaj u mnogima će pobuditi osjećaj ugode jer je riječ o učinkovitom biljnom lijeku koji će nas “spasiti” od kašlja. Iako bi se po imenu moglo naslutiti da ova biljka uspijeva samo na Islandu, to nije točno, već je tamo prvi puta korištena u ljekovite svrhe.
Islandski lišaj (Cetraria islandica L) je biljna vrsta koja je zajednica gljive mješinarke i zelene alge. Ova biljka nije raščlanjena na korijen, stabljiku i listove jer pripada u posebnu skupinu biljnih organizama. Ima uspravnu, grmu sličnu steljku visoku do 15 cm, pa se ubraja u grmaste lišajeve. Lišaj je maslinasto zelene boje.
Raste u arktičkim zemljama na tlu, među mahovinom i travom. Rasprostranjen je najviše na sjevernom dijelu Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Azije. U našim krajevima lišaj raste na Velebitu, Plješivici i Dinari.
Uspijeva samo ondje gdje je čisto.
Islandski lišaj je vrlo važan u ekologiji jer je dobar pokazatelji onečišćene atmosfere. Mnogi lišajevi opstaju samo u čistom okolišu jer su osjetljivi na koncentraciju sumpora u zraku. Tamo gdje on raste, znamo da je zrak čist.
Berba i priprema
Za biljni materijal koji koristimo za ljekovite pripravke, beremo samonikle lišajeve zato što uzgojeni lišaj ne sadrži ljekovite tvari u tolikoj koncentraciji kao samonikli. Sabire se isključivo za suha vremena od svibnja do rujna, nekoliko dana nakon sunčanog i lijepog vremena kako bi biljni materijal bio suh. Nakon čišćenja lišaja od različitih onečišćenja (mahovina, iglice bora i druge vrste lišaja), suši se u hladu i čuva na suhom mjestu.
Islandski lišaj sadrži više od 50% polisaharida topivih u vodi. Za gorak okus lišaja odgovorne su lišajne kiseline. Osim toga, u islandskom lišaju se nalaze male količine eteričnog ulja, tragovi željeza i joda. Kemijski sastav ovisi o geografskom podrijetlu.
Djelovanje usinske kiseline
Ljekoviti oblici islandskog lišaja najčešće se koriste kao sredstva za smirivanje kašlja kod upale gornjih dišnih puteva. Visok sadržaj lihnina odgovoran je za zaštitu upaljene sluznice. Oni oblažu upaljenu sluznicu, djeluju protuupalno i smanjuju podražaj na kašalj. Usinska kiselina koja je sastavnica islandskog lišaja ima djelovanje slično antibiotiku. To je potvrđeno kliničkim studijama, pa se za islandski lišaj često kaže da je on biljni antibiotik.
Osim antibakterijskog djelovanja, usinska kiselina pokazuje i antifugalno djelovanje. Usinske kiseline ima i u preparatima za liječenje inficirane kože i sluzokože u kirurgiji, dermatologiji i u kozmetici. Natrijeve soli usinske kiseline u kozmetici se nalaze u obliku losiona, krema i pudera za liječenje mladenačkih bubuljica, seboreičnog dermatitisa kože i vlasišta. Ekstrakt islandskog lišaja je sastavni dio i nekih pripravaka za liječenje želučanih tegoba. Kombinacija sluzi i gorkih tvari pri toj terapiji potiče apetit i metabolizam.
Primjena
Pripravci islandskog lišaja se primjenjuju kod:
prehlade,
upale usne šupljine i ždrijela,
kašlja,
upale gornjih dišnih puteva i drugog.
Na tržištu dolaze najčešće u obliku sirupa, tableta, pastila, čaja.
Priprema čaja – čaj se priprema tako da 2 g čaja prelijemo s 250 ml vruće vode i pustimo da odstoji, a potom procijedimo. Preporuka je da se uzima tri šalice čaja na dan.
Tonik islandskog lišaja – koristi se pri kroničnoj gastropatiji.
Lingvalete (tablete topive u ustima) sa sadržajem usninske kiseline primjenjuju se u zubarstvu.
Sezona gripa i prehlada je već odavno počela i prije nego se uputite u ljekarnu kako biste se naoružali lijekovima, dajte priliku ovim sirupima iz vlastite kuhinje.
Med, đumbir, limun, timijan… Sve su to namirnice koje su poznate kao veliki zaštitnici imuniteta i kao naši saveznici u borbi protiv prehlada. Osigurajte si snažan imunitet na zdrav, ali i ukusan način tako što ćete isprobati ove prirodne sirupe.
Sirup s đumbirom i mentom
POTREBNI SASTOJCI:
3 žlice đumbira u prahu
1 žlica sitno nasjeckane mente
800 ml vode
240 ml meda
PRIPREMA:
Stavite đumbir i mentu u vodu i pustite da proključa, a onda smanjite temperaturu i pustite da se krčka dok se količina vode ne smanji otprilike na pola
Pustite da se ohladi na sobnoj temperaturi i zatim dodajte med i sve dobro promiješajte
Ovaj sirup možete držati u frižideru do 3 tjedna, a preporučuje se da svakih nekoliko sati uzmete 1 žlicu.
Sirup od ananasa
POTREBNI SASTOJCI:
2 kriške svježega ananasa
1 žlica meda
pola žličice do 1 žličica papra
prstohvat đumbira u prahu
cijeđeni sok jednoga limuna
PRIPREMA:
Isjeckajte ananas na komade srednje veličine
Sve sastojke stavite u blender i blendajte dok ne dobijete kompaktnu smjesu
Sirup čuvajte u frižideru i koristite ga svakodnevno
Đumbir i papar će vam zagrijati organizam, a ananas će vam u istom trenutku pružiti osvježenje. Ova savršena ljuto-slatka kombinacija bit će odlična u borbi protiv prehlada.
Sirup s timijanom i medom
POTREBNI SASTOJCI:
800 ml vode
240 ml meda
3 žlice sitno nasjeckanoga timijana
PRIPREMA:
Timijan stavite u vodu i pustite da proključa
Smanjite vatru i pustite da se količina tekućine smanji na pola
Pustite da se ohladi, dodajte med i dobro promiješajte
Sirup uzimajte svakih nekoliko sati, a u frižideru ga možete čuvati do tri tjedna
Prehrana kod bubrežnih bolesnika poseban je oblik prehrane kojemu je cilj spriječiti ili svesti na minimum simptome bubrežne uremije. To se postiže smanjivanjem gomilanja dušikovih spojeva. Njih gomila bubreg zbog smanjene funkcije. Posebno prilagođenom prehranom kod bubrežnih bolesnika može se postići:
Osnovna uloga bubrega je održavanje ravnoteže tekućina, elektrolita i organskih spojeva. Bubrezi svakodnevno filtriraju krv što rezultira izlučivanjem prosječno 1,5 litre urina svaki dan.
Postoji širok spektar bubrežnih bolesti u koje se ubrajaju:
bubrežni kamenac
akutna ozljeda bubrega
kronična bubrežna bolest
bubrežno zatajenje
Prehrana kod bubrežnih bolesnika jedna je od najzahtjevnijih za dijetetičko planiranje. Razlikuje se ovisno o bubrežnoj bolesti o kojoj je riječ.
Prehrana kod bubrežnih bolesnika – bubrežni kamenac
Postoje 3 vrste bubrežnih kamenaca:
kamenci od kalcijeva fosfata ili kalcijeva karbonata
kamenac od oksalata
kamenac od urata
Prehrana se razlikuje ovisno o vrsti bubrežnog kamenca. Općenito, karakterizira ju:
povećan unos tekućine
smanjen unos proteina
smanjen unos oksalata
adekvatan unos kalcija
smanjen unos fosfora
Uz to, pretilost je važan rizični čimbenik pojave bubrežnih kamenaca. Porastom tjelesne mase dolazi do povećanja izlučivanja kalcija, oksalata i urata koji su upravo zaslužni za stvaranje kamenaca. Stoga, preporučuje se održavanje tjelesne mase u normalnom rasponu odnosno indeksa tjelesne mase u intervalu 18,5-25 kg/m2.
Kamenci od kalcijevog fosfata ili karbonata najučestaliji su. Osim adekvatnog unosa tekućine, preporučuje se smanjenje unosa proteina koji ne potječu iz mliječnih proizvoda i soli. Proteini i natrij iz kuhinjske soli potiču izlučivanje kalcija urinom, što može povećati rizik od nastanka bubrežnih kamenaca.
Također, iako kamenci nastaju iz kalcija, ipak je važan adekvatan unos kalcija. Preporučuje se primarno unos kalcija iz hrane. U slučaju nemogućnosti zadovoljavanja potreba za kalcijem samo iz hrane može se posegnuti za dodacima prehrani. Pri tome, dodatke prehrani koji sadrže kalcij trebalo bi unositi uz obroke i ne prekoračivati preporučene doze.
Dovoljan unos kalcija važan je i za sprječavanje nastanka oksalatnih kamenaca jer se kalcij veže za oksalat u crijevima time sprječavajući njegovu apsorpciju. Prekomjeran unos vitamina C također može dovesti do stvaranja oksalatnih bubrežnih kamenaca. Zbog toga, osobe s bubrežnim problemima trebaju se posavjetovati s liječnikom prije uzimanja dodataka prehrani koji sadrže vitamin C.
S obzirom na to da se oksalatni kamenci stvaraju iz oksalata, preporučuje se smanjenje njegova unosa.
Namirnice koje sadrže veće količine oksalata pa bi se trebale izbjegavati su:
kuhana cikla
špinat
prženi kikiriki
čokolada
paprika
tikvice
zelene mahune
patlidžani
rabarbara
jagode
sezam i tahini
blitva
proizvodi od integralne pšenice
crni i zeleni čaj
velika količina kurkume
Posljednja vrsta bubrežnih kamenaca su kamenci od urata. Meso, ribu i perad trebalo bi jesti u umjerenim količinama, dok se namirnice koje su bogate purinom preporučuje izbjegavati. To su:
iznutrice
inćuni
sardine
haringe
temeljci i umaci od mesa
Prehrana kod bubrežnih bolesnika – akutna ozljeda bubrega
Akutna ozljeda bubrega obično se javlja kod bubrega koji su prethodno bili zdravi. Može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana.
Nutritivna terapija odnosno modifikacije u prehrani osobito su važne zbog:
uremije bubrega
metaboličke acidoze
neravnoteže tekućine i elektrolita
fiziološkog stresa
U ranim fazama akutne ozljede bubrega bolesnici najčešće nisu sposobni jesti. U teškim slučajevima najčešće se uz kontinuiranu hemodijalizu energija i nutrijenti osiguravaju intravenski – parenteralnom prehranom.
Osobito je važan adekvatan unos proteina i energije. Uz to, dodatno se trebaju regulirati:
tekućina
kalij
natrij
Općenito, kod akutne ozljede bubrega nužan je individualan pristup, procjena i prilagodba prehrane za svakog oboljelog posebno što može provesti samo stručni liječnički tim s nutricionistom, tj. dijetetičarom.
Prehrana kod bubrežnih bolesnika – kronična bubrežna bolest
Mnoge oblike bubrežnih bolesti karakterizira polagano i kontinuirano smanjivanje bubrežne funkcije sve do zatajenja bubrega. Te bolesti pripadaju skupini kroničnih bubrežnih bolesti. I dalje nije razjašnjeno zašto neki oboljeli uspijevaju održati stabilno stanje duži niz godina, dok drugima dolazi do brzog progresivnog propadanja bubrega.
Cilj medicinske i nutritivne terapije je prevencija progresije bolesti i ublažavanje simptoma.
Vodeći uzroci nastanka kronične bolesti bubrega su:
dijabetes
hipertenzija
glomerulonefritis
Nacionalna bubrežna zaklada (engl. The National Kidney Foundation) podijelila je kronične bubrežne bolesti u 5 stadija s obzirom na brzinu glomerularne filtracije. Svaki stadij karakteriziraju specifične prehrambene potrebe, a prehranu je važno prilagoditi i drugim zdravstvenim problemima, ako su prisutni.
Prehrana bi primarno trebala osiguravati adekvatnu razinu energije i proteina. Uz to postoji i potreba za smanjenjem unosa:
soli
kalija
fosfora
tekućine
Proteini djeluju opterećujuće na bubrežnu filtraciju dovodeći do ubrzanja gubitka bubrežne funkcije pa bi se njihov unos trebao ograničiti. Metabolizam proteina u tijelu dovodi do stvaranja otpadnih tvari. Zadaća bubrega je ukloniti taj otpad. Tako prekomjerni unos proteina dodatno opterećuje bubrege.
Međutim, proteini su važni za očuvanje mišićne mase i izgradnju drugih tkiva i molekula u organizmu, stoga ih se ne smije potpuno isključiti iz prehrane. Preporučuje se unos malih porcija hrane koja je bogata proteinima.
Preporučeni unos proteina smanjuje se s porastom stadija bolesti kod osoba koje još nisu na dijalizi. Barem 50 % prehrambenih izvora proteina trebali bi biti visokovrijedni proteini. Namirnice koje sadrže visokovrijedne proteine su primarno namirnice životinjskog podrijetla:
meso
perad
riba
jaja
mlijeko i mliječni proizvodi
Iako je za bolesnike koji su na dijalizi nužno smanjiti unos proteina, to nije slučaj kod onih osoba koje idu na dijalizu te bi njihov unos proteina trebao biti viši.
Osim unosa proteina, velika pozornost obraća se unosu mineralnih tvari, tj. specifično elektrolita.
Potrebno je ograničiti unos natrija odnosno soli. To je važno za uspješno kontroliranje krvnoga tlaka pa njegov dnevni unos ne bi trebao prelaziti 2300 mg što je jednako otprilike 5 grama kuhinjske soli.
Unos soli može se smanjiti:
smanjivanjem količine gotovih jela u supermarketima i restoranima
kupovanjem svježih namirnica i kuhanjem kod kuće
korištenjem svježih i suženih začina umjesto dijela soli u receptima
proučavanjem udjela soli na nutritivnim deklaracijama proizvoda – količina od 140 mg natrija po serviranju označava proizvode s niskim udjelom soli
ispiranjem konzerviranog povrća i mahunarki prije konzumiranja
Također, u slučaju pojave edema unos soli potrebno je dodatno smanjiti i on ne bi trebao prelaziti 1500 mg natrija na dan što odgovara 3 grama soli.
Osim natrija, u prehrani kod kroničnih bubrežnih bolesti potrebno je ograničiti i unos fosfora i kalija. Bubrezi čija je funkcija smanjena više ne mogu adekvatno izlučivati višak ovih mineralnih tvari iz organizma.
Namirnice bogate kalijem stoga treba zamijeniti namirnicama koje sadrže manje količine kalija. Namirnice koje su bogate kalijem uključuju:
integralni kruh i žitarice
smeđa riža
naranče
banane
suhe smokve i šljive
krumpir
blitva
špinat
rajčica
sjemenke suncokreta i bundeve
mahunarke
orašasti plodovi
S druge strane namirnice koje su siromašne kalijem su:
bijeli kruh i tjestenina,
jabuke,
breskve,
mrkva,
bijela riža,
pšenična krupica.
Uz to, zbog velike količine fosfora preporučuje se smanjenje unosa:
mesa,
peradi,
ribe,
mliječnih proizvoda (ograničiti na 1-2 serviranja dnevno),
gaziranih osvježavajućih bezalkoholnih pića,
prerađene hrane.
Količina kalija i fosfora u namirnicama može se smanjiti određenim načinima pripreme hrane. Kuhanje je najbolji način pripreme jer se kuhanjem gubi 30-40 % mineralnih tvari. Uz to, vodu u kojoj se meso ili povrće kuhalo potrebno je odbaciti jer su mineralne tvari iz namirnica migrirale u nju.
Naposljetku, u posljednje vrijeme sve se više proučava utjecaj prehrane temeljene na namirnicama biljnog podrijetla pa tako i biljnih izvora proteina. Utvrđeni su neki njeni pozitivni učinci na čimbenike upale. Međutim, nije još uvijek jasno je li to uslijed unos proteina biljnoga podrijetla ili biljne prehrane u cjelini.
Važno je hranu pripremati na načine kojima će doći do smanjenja količine kalija jer su namirnice biljnog podrijetla upravo bogate kalijem.
Kod bubrežnih bolesti važno je obratiti pozornost na unos zdravih izvora masnoća s ciljem sprječavanja pojave ateroskleroze.
Postoje ljudi koji su jednostavno uvijek bolesni. Slijede jedna prehlada za drugom. Razlog tomu je slabi obrambeni sustav.
Kako dobro ili loše naš obrambeni sustav funkcionira, ovisi o cijelom nizu faktora. Pritom jednu od važnih uloga ima i prehrana.
Ne možemo općenito reći da je neka određena namirnica posebno dobra za imunitet. Radi se, naime, o kombinaciji različitih tvari, koja se najbolje postiže uz uravnoteženu, cjelovitu i zdravu prehranu.
Kada obolimo, nažalost više ne možemo zdravo jesti. Zato je profilaktičko jačanje obrambenog sustava najbolji početak borbe protiv bolesti. Da bi dobro funkcionirao, naš obrambeni sustav treba cijeli niz različitih tvari koje se nalaze u raznolikom namirnicama.
Tu se ubrajaju:
Proteini: to su sastavni dijelovi antitijela i drugih aktivnih dijelova obrambenog sustava.
Masti također utječu na obrambeni sustav.
Vitamini: klasici. Što nam je jelovnik raznovrsniji, to smo sigurniji od bolesti. Kao antioksidansi, vitamini štite naše tijelo od slobodnih radikala.
Minerali i elementi u tragovima: Ovdje treba posebno izdvojiti cink i selen, ali i drugi minerali i elementi pozitivno djeluju na naše obrambene snage.
Sekundarne biljne tvari: Samo mali broj ljudi zna da su i te tvari vrlo važne za naš imunitet. Do sada je poznato 30.000 različitih sekundarnih biljnih tvari, među kojima su npr. flavonoidi, polifenoli ili antocijani. Pozitivni učinci tih tvari na naše tijelo su vrlo raznoliki što i nije čudno kada vidimo koliko ih ima. Mnogi od njih su dobri za naš obrambeni sustav i pomažu u borbi protiv virusa i bakterija. Sekundarne biljne tvari se, kao što i sam njihov naziv govori, nalaze samo u biljnim namirnicama. Nalaze se u voću, povrću, u mahunarkama, žitaricama, sjemenkama, orašastim plodovima te u čaju i kavi.
Važno je što, kako često i koliko nečega jedemo. Nastanak i tijek mnogih bolesti ovisi u velikoj mjeri o našim prehrambenim navikama i našem načinu života.
Vrsta namirnice koju konzumiramo određuje i zaštitno djelovanje koje će ta namirnica imati na naše tijelo. Važna je opskrba što raznovrsnijim tvarima, jer tek kompleksno međudjelovanje različitih sastojaka dovodi do najboljeg učinka.
Dakle, nije toliko važna ukupna količina potrebnih tvari, već uravnoteženi unos svih nutrijenata, jer tek njihovim zajedničkim djelovanjem dolazi do pozitivnih rezultata.
Najučinkovitiji pristup je zdrava prehrana i istovremeno aktivan način života. Redovito kretanje i sport dodatno jačaju obrambeni sustav.
Međutim, nisu dovoljne samo kratkoročne promjene. One nemaju efikasno dugotrajno djelovanje kojim biste spriječili bolest. Dakle, ne pomaže da jedanput popijete litru svježe iscijeđenog narančinog soka, da biste spriječili prehladu. Samo redovita uravnotežena prehrana vodi do cilja.
Uravnotežena prehrana održava zdravlje. Pomaže da u tijelu ne dođe do pomanjkanja važnih tvari.
Ali, kao što smo već rekli, ne radi se o količini. Važna je kombinacija kvalitetnih nutrijenata.
Najbolje je uzimati namirnice koje imaju pravilan omjer masnih kiselina, dugo- i kratkolančanih ugljikohidrata i pravilnu kombinaciju bjelančevina-aminokiselina. Komu je to sada prekomplicirano, može se orijentirati prema sljedećim, glavnim preporukama za prehranu:
Prava je riznica visokovrijednih hranjivih i ljekovitih sastojaka, vitamina, minerala. Kiseli se kupus veže uz vitamin C i jačanje imuniteta no bilo bi nepravedno zanemariti njegove druge sastojke i blagodati koje pruža organizmu.
Brojni su razlozi da svoju svakodnevnu prehranu obogatimo jelima na bazi kiselog kupusa. No s obzirom na njegovu ljekovitost, nisu na odmet ni blagotvorne kure sirovim kiselim kupusom, kojima na vrlo jednostavan i prirodan, ali učinkovit način možemo i dodatno ojačati organizam, spriječiti pojavu nekih bolesti ili se riješiti nekih zdravstvenih teškoća.
Kiseli kupus je jedna od prvih konzerviranih namirnica. Još su ga vojnici drevnog Rima nosili sa sobom u rat jer su već tada iskustveno znali kako pruža učinkovitu zaštitu protiv različitih crijevnih bolesti.
Kiseli kupus danas je jedan od gastronomskih simbola središnje i južne Europe. Za njegovo kiseljenje koriste se bakterije mliječno-kiselog vrenja koje inače nastanjuju površinu listova. Kiseljenje traje mjesec i po do dva, zavisno od sorte kupusa, temperature okoline i sl. Dodatkom soli stvaraju se povoljni uvjeti koji potiču razmnožavanje poželjnih probiotičkih bakterija, a remete razvoj nepoželjnih. Osim toga, tijekom kiseljenja, aktivnošću bakterija mliječno-kiselog vrenja stvara se mliječna kiselina koja, uz ostale produkte njihovog metabolizma (npr. bakteriocine), dodatno sprječava razmnožavanje štetnih bakterija.
Kiseli kupus djeluje protuupalno, snižava koncentraciju kolesterola u krvi, pomaže probavi, jača imunitet. Kiseljenjem kupus mijenja svoj okus i teksturu te postaje sasvim nova namirnica. Kvalitetu kiselog kupusa podcjenjujemo, jer bi se s pravom trebao nazvati superhranom. Hranjive tvari u sirovom kupusu kao namirnici te aktivne tvari nastale njegovim kiseljenjem zajedno djeluju pozitivno na naše zdravlje. Pojednostavljeno govoreći, kupus zadržava cijenjene karakteristike kupusnjača, a kiseljenjem dodatno dobiva na vrijednosti. U konačnici je kiseli kupus izvor karotenoida, folata, vitamina C, mangana, prehrambenih vlakana. Nadalje, tu su i glukozinolati, koji potiču antioksidativnu aktivnost enzimskih sustava u organizmu, flavonoidi, koji štite krvne žile od oksidativnih oštećenja, te izotiocijanati, koji smanjuju rizik od pojave nekih vrsta raka.
Kiseli kupus sadrži bakterije mliječno-kiselog vrenja bez kojih bi u crijevima prevladale patogene bakterije i gljivice te izazvale različite bolesti. Osim toga, dobre probiotičke bakterije pomažu liječenje proljeva, zatvor stolice, olakšavaju tegobe kod iritabilnog crijeva, infekcija mokraćnog sustava, a smanjuju rizik za pojavu kandidijaze.
Jedan od razloga blagotvornog utjecaja kiselog kupusa na zdravlje u činjenici je da su njegovi nutrijenti lakše dostupni nego u svježem kupusu. Neki vjeruju da je iskoristivost vitamina C iz kiselog kupusa čak 20 puta veća nego iz sirovog.
Želimo li da naša svakodnevna prehrana bude kvalitetna, povrće neizostavno mora biti njezin sastavni dio. Treba ga konzumirati i za ručak i za večeru. Ipak, nije svejedno kako ga pripremamo. Primjer za to je upravo kiseli kupus. Obiluje vitaminom C, no valja imati na umu da je to nutrijent topiv u vodi te se povećano gubi dugotrajnim ispiranjem kiselog kupusa. Stoga prije pripreme jela kupus isperite tek toliko da se ukloni višak soli.
S obzirom na to da je vitamin C osjetljiv na visoku temperaturu, kiseli je kupus najbolje jesti na salatu. Kupus malo isperite te mu dodajte usitnjeni peršin, češnjak i maslinovo ulje. Ukusna je i salata od kiselog kupusa začinjena češnjakom, paprom, slatkom paprikom i maslinovim uljem.
Kiseli kupus s voćem?
Potrebno vam je: 40 g zelene salate, 1 jabuku, 100 g svježeg ananasa, 1 mandarinu, 150 g kiselog kupusa, 75 g jogurta, 1/2 žličice mljevenog kima, papar.
Priprema: Zelenu salatu operite, posušite i složite na tanjur. Jabuku operite, razrežite na 8 dijelova, izvadite sjemenke i narežite na tanke ploške. Ananas ogulite i narežite na kockice. Mandarinu ogulite i razdijelite na kriške. Voće pomiješajte s kiselim kupusom i stavite na tanjur sa zelenom salatom. Od jogurta, papra i kima umutite umak i njime prelijte salatu.
Dobar tek!
Oblog od kiselog kupusa
Ovaj pročišćujući oblog preporučuje se za masnu kožu s proširenim porama: ugrijte 200 ml soka od kiselog kupusa (rasola) i njime natopite gazu. Punu šaku sirovoga kiseloga kupusa nanesite na lice i prekrijte gazom. Ostavite da djeluje 20 minuta pa isperite mlakom vodom.
Mozak je fascinantan. Znate li da na samo 2% ukupne tjelesne mase, koristi 20-25% energije i kisika, koje tijelo svakodnevno zahtijeva.
Mozak je dom za više od 100 milijardi živčanih stanica, od kojih je svaka pojedino povezana s bezbroj drugih i komunicira s njima. Mozak je tako važan da se u slučaju nedostatka hranjivih tvari, prvo ograničava opskrba svih drugih organa. Ipak je već dovoljna i minimalno smanjena opskrba da se umanji učinkovitost mozga. Zato pripazite čime hranite mozak.
Ekstremnu razliku čini što jedete i koje tvari dajete svojem mozgu. Prehrana utječe na mnogo više područja nego to većina nas zna.
Ako jedete puno brze hrane ili slatkiša, biti ćete debeli i lijeni. Ali tad i mozak pati jer ono što jedemo utječe na:
naše raspoloženje: vaše opće raspoloženje ovisi o tome što jedete.
naša sposobnost koncentracije: premalo zdravih mikronutrijenata i naša sposobnost koncentracije uvelike pati.
naša radna sposobnost: Mozak kontrolira tijelo. Ako mu fali odgovarajuće gorivo, ne može raditi ispravno pa se smanjuju i fizičke i mentalne performanse.
trajanje umora: Mozak se brže umara ako ne dobiva prave hranjive tvari.
Postoji niz drugih čimbenika na koje pravilna prehrana pozitivno utječe. To uključuje protok krvi u mozgu, metabolizam u mozgu, duhovno-nervni fitness itd.
Što je dobro za mozak?
Ovdje otprilike možemo sažeti sve hranjive tvari koje mozak treba za funkcioniranje. To uključuje:
Vitamine: Posebno važni za optimalan rad mozga su vitamini A, C i E. Redovito jedite voće, povrće i orašaste plodove, jer tako osiguravate optimalnu opskrbu.
Ugljikohidrate: Oni su pohranjeni u tijelu u obliku glikogena (šećera) i pružaju brzu energiju za mozak i mišiće. Od posebne važnosti su složeni ugljikohidrati jer oni kroz dulje razdoblje konstantno pružaju energiju. Nalaze se u cjelovitim žitaricama, krumpiru, a dijelom i u povrću. Normalni šećer ili bijelo brašno daju mozgu samo u kratkotrajni energetski poticaj.
Fitonutrijenti i Omega-3 masne kiseline: Ove tvari štite mozak od starenja i održavaju njegovu učinkovitost. Fitonutrijenti se nalaze u svakom voću i povrću. Omega-3 masne kiseline se nalaze u masnoj ribi kao što su losos i haringa, i u nekim uljima (naročito laneno ulje).
Osim ovih gore spomenutih hranjivih tvari važna je i adekvatna opskrba mineralima, elementima u tragovima, proteinima i mastima. Najlakši način da se to postigne je raznovrsna i zdrava prehrana i što je češće moguće izbjegavanje prerađene hrane.
Što se često zaboravlja: tekućina. Potrebno je svakodnevno dovoljno piti. Kod nedostatka tekućine – dehidracije – smanjuje se radna sposobnost mozga i tijela.
Kako bi vaš mozak i u starijoj dobi, dobro funkcionirao, posebno je važno da se izbjegnu faktori rizika. Tu su uključeni visoki krvni tlak, pretilost, dijabetes i nedostatak vježbanja. Od oksidativnog stresa možete se zaštiti uz pomoć fitokemikalija, vitamina itd.
Ovdje je popis namirnica koje su osobito dobre za mozak i pružaju mu sve ono što mu treba. Osobito je važna raznovrsnost.
jabuka
avokado
bobičasto voće (sve vrste npr. borovnice, jagode, kupina, itd.)
Još jedan u nizu sveprisutnih pojmova kada je riječ o pravilnoj prehrani, mitska vlakna. Bilo da je riječ o hrani koja ih prirodno sadrži ili onoj koja je njima obogaćena o vlaknima se govori kao nekom specijalnom dodatku, onom što namirnicu čini boljom, vrjednijom, onom što nam apsolutno treba.
Što su prehrambena vlakna, koja je njihova uloga u našem organizmu, gdje se nalaze i koliko ih trebamo?
“Vlakna su svuda oko nas, samo mislim da su zanemarena”, kaže Zrinka Šmuljić, nutricionistica. “Ubrajaju se u skupinu ugljikohidrata koji ne podliježu enzimatskoj razgradnji nego neprobavljeni dolaze u debelo crijevo gdje služe kao hrana dobrim bakterijama (probiotička uloga) te se potpuno ili djelomično razgrađuju.”
Dijele se na topiva (u dodiru s vodom čine želatinastu masu koja privlači štetne tvari, šećere, masnoće) te netopiva vlakna koja bubre (navlače na sebe vodu) i ne razgrađuju se (potiču crijeva na pražnjenje).
Topiva vlakna posebno su važna za dijabetičare
“Dijabetičari ne mogu svoju bolest riješiti samo korištenjem vlakana”, kaže Zrinka Šmuljić, ali vlakna mogu pomoći u funkcioniranju rada crijeva i odvijanja procesa probave, a time i u regulaciji tjelesne mase.” Radi se o tome da vlakna, posebno ona topiva, usporavaju apsorpciju glukoze (šećera) iz hrane.
Najveći izvori vlakana jesu voće i povrće te cjelovite žitarice (jabuke, naranče, rajčica, luk, brokula, mrkva, celer, ječam, zob, pšenične mekinje…). Proizvodi od cjelovitih žitarica bogatiji su vlaknima zato što zrno cjelovitih žitarica nije oljušteno (u vanjskom sloju zrna se nalaze vlakna ) za razliku od bijelog brašna (gdje je vanjski omotač zrna oljušten).
Odraslim osobama se preporučuje unositi 21-38g vlakana dnevno (ovdje pogledajte kako to izgledana primjeru konkretnih namirnica, a svakako ih valja uključiti u sve obroke u danu. Pažnju bi trebalo obratiti na izbor i način pripreme.
Vlakna u prehrani – kako ih dodati više
Nutricionistica nam donosi svoju preporuku laganog ljetnog obroka bogatog vlaknima te nekoliko općenitih savjeta vezanih uz prehranu i udio vlakna u njima.
Prijedlog jela bogatog vlaknima: Žganci (palenta) obogaćena psilium ljuskicama, posijama i lanenim sjemenkama u kombinaciji s jogurtom (u našem slučaju veganskim).
Što se tiče kruha prednost treba dati tamnim, integralnim kruhovima, kruhovima sa sjemenkama.
Kod pahuljica koje se konzumiraju za doručak preporučljivo je da to budu žitarice s vidljivim zrnom.
“Povrće, voće i orašasti plodovi neka budu uključeni u što više obroka i neka se konzumiraju neoguljeno (pogotovo ako se konzumira domaće, ničim tretirano povrće i voće).”
I za slastice postoje zdravije varijante pa tako nutricionistica preporučuje birati kekse od cjelovitih žitarica i voćne sokove gdje je udio voća 100% i kašaste sokove.
Nadalje, vlakna se često spominju u kontekstu poboljšavanja probave. Gore smo već objasnili da je to zato što potiču peristaltiku crijeva, na sebe navlače vodu i zapravo tvore ono što izbacujemo iz sebe. No s njihovom konzumacijom ne treba ni pretjerivati jer previše vlakana može izazvati proljev, pogotovo ako ih tek počinjemo unositi u organizam više nego inače. Potrebno je postupno i pametno, slušajući organizam, uvoditi namirnice bogate vlaknima jer ih je zbilja obilje. Pogotovo u ovo ljetno vrijeme kad se na tržnicama može naći raznolikog sezonskog voća i povrća.
Kadulja se često koristi za ublažavanje kašlja ili grlobolje, ali ženama je itekako važna jer balansira ženske hormone, ublažava PMS, bolne menstruacije i tegobe menopauze. Budući da pomaže i pri otapanju masnog tkiva, idealna je za borbu protiv celulita.
Kadulja ljekovita (Salvia officinalis) dobila je ime od riječi salvare (lat.) što znači spasiti. Njeno eterično ulje možemo koristiti u mnogim prilikama:
Tegobe dišnih organa, infekcije usta i grla
Kadulja olakšava iskašljavanje, stoga je dobra kod tegoba dišnih organa(bronhitis, astma, kašalj…). U 30ml nekog baznog ulja dodajte 20 kapi ravintsare, 10 kapi eukaliptusa globulus, 8 kapi ljekovite kadulje i 15 kapi mandarine. Nanesite mješavinu na područje prsa i gornji dio leđa, nekoliko puta dnevno, a posebno prije spavanja.
Kod infekcija grla i usta
također ne možete pogriješiti s ljekovitom kaduljom. U 2 dcl vode dodajte 3 kapi kadulje, grgljajte kod afti, krvarenja desni ili upale grla. Možete kapljicu staviti i na četkicu za zube i tako nježno utrljati u zubno meso.
Na energetskoj razini ova kadulja povezana je s grlom, ali i izražavanjem. Bojimo li se izraziti, pokazati ljutnju, ili možda izraziti sebe s radošću i lakoćom, mogli bismo imati problema s grlom i/ili ustima, vratom. Izraziti svoje misli znači i izraziti svoje želje i kreativnost. Kadulja će pomoći kod kreativnog izražavanje u svim oblicima, ali i da stvorimo čistu i zdravu komunikaciju s okolinom.
Otapanje masnog tkiva
Kadulja ljekovita poboljšava cirkulaciju i pomaže otapanju masnog tkiva, stoga je odlična za korištenje kod pretilosti i celulita, zastoja krvotoka, ali i kod reumatizma te artritisa. Kod hladnih nogu i loše prokrvljenosti, u 50ml ulja lješnjaka dodajte 15 kapi ružmarina 1,8 cineol, 10 kapi čempresa, 10 kapi cedra himalajskog, 8 kapi kadulje i dobro utrljajte u kožu nakon tuširanja. Želite li malo egzotičniju varijantu, možete dodati i par kapi đumbira.
Hormonalna ravnoteža žene
S obzirom da balansira ženske spolne hormone kadulja ljekovita je vrlo bitna za zdravlje reproduktivnih organa žene. Koristite je kod neplodnosti, izostanka menstruacije, bolnih menstruacija, PMS-a, ali i tegoba menopauze. Simbolizira zrelu ženu, mudru i samosvjesnu. Zajedno se koristi s muškatnom kaduljom, koja predstavlja mladu ženu ispunjenu životnom radošću, u tretiranju hormonalnih tegoba i problema menstruacije.
U 50ml baznog ulja badema dodajte 10 kapi kadulje ljekovite, 10 kapi muškatne kadulje, 7 kapi bosiljka metilkavikol, 10 kapi mandarine, 15 kapi geranije, 5 kapi čempresa za ublažavanje bolne menstruacije popraćene grčevima. Ova ulja odlično će djelovati kod ublažavanja boli, opuštanja, ali i prihvaćanja naše ženske prirode. Nanosite na donji dio trbuha i leđa par puta dnevno, 2-3 dana ili koliko traju bolovi.
S obzirom da smanjuje znojenje, može se koristiti i za ublažavanje tegoba menopauze. U 30 ml baznog ulja dodajte 10 kapi kadulje ljekovite, 15 kapi geranije, 8 kapi muškatne kadulja, 7 kapi paprene metvice, nanosite na donji dio trbuha i leđa.
Kadulja se koristi i kad želimo djelovati na HPV virus, ali i kod gljivičnih oboljenja (Candida). Ipak kod ovih tegoba najbolje je savjetovati se s aromaterapeutom.
Osvježenje zraka
U ovim hladnim danima, kad više boravimo u zatvorenom prostoru, koristite kadulju za osvježenje zraka (s lavandom za dezinfekciju), ili u kombinaciji s limunom i ružmarinom za jačanje koncentracije. U aroma lampicu dodajte 10-15 kapi, pazite da voda ne ishlapi.
OPREZ:
Bez obzira što predstavlja spasenje (od riječi salvare), kadulja je neurotoksična, pa treba biti pažljiv s doziranjem. Općenito smatram da je u trudnoći bolje ne koristit eterična ulja (bar ne prva tri mjeseca, a kasnije vrlo male količine), kadulja se također ne koristi kod dojilja i male djece. Povisuje krvni tlak, a može izazvati iritaciju kože kad se koristi u visokoj dozi. Ukoliko imate problem s mastozom, hormonski ovisan tumor (jajnika i dojki), ili povišeni krvni tlak nemojte koristiti čempres, bosiljak metilkavikol, niti paprenu metvicu.