Poriluk potječe iz središnje Azije odakle se proširio Mediteranom i dalje ostatkom svijeta. Bio je poznat kao povrtna kultura još u drevnom Egiptu, a također su ga štovali Grci i Rimljani. Otporan je na hladnoću te su ga objeručke prigrlili stanovnici hladnijeg dijela Europe i Sjeverne Amerike. Danas je posebno cijenjen u zapadnoj Europi te je u Danskoj, Walesu, Nizozemskoj i Belgiji jedna od glavnih namirnica tamošnjih nacionalnih kuhinja.

Sastav i blagodati za zdravlje

Poriluk je u rodbinskoj vezi s lukom i češnjakom pa je tako sličan i njihov kemijski sastav. Vrlo dobar je izvor mangana u našoj prehrani, a uz njega su još prisutni vitamin C, folat, željezo i vitamin B6. Spomenute hranjive tvari čimbenici su metabolizma šećera u organizmu pa je zahvaljujući tome, poriluk od koristi u reguliranju šećera u krvi. Štoviše, poriluk je bogatiji antioksidansima od luka.

Prisutnost poriluka u prehrani pomaže normalizaciji ukupnog i LDL kolesterola. Nadalje, poriluk je dobrodošla podrška i normalizaciji povišenog krvnog tlaka. Od posebne je to važnosti u sprječavanju pojave ateroskleroze te drugih bolesti krvožilnog sustava. Uz to, poriluk doprinosi zaštiti prostate te neutralizira toksične tvari u organizmu čime smanjuje rizik za pojavu raka debelog crijeva.       

Srećom, za razliku od luka i češnjaka, kuhani poriluk blagog je okusa te ga je jednostavno uključiti u jelovnik. Pripremamo ga na lešo, dodajemo juhama i varivima, slanim muffinima i dr.

Korisni savjeti

Pri kupnji poriluka birajte onaj koji je čvrst i jedar, izražene zelene boje. Priprema luka za kuhanje zahtijeva temeljito pranje. Potrebno je oprati svaki list posebno jer među listovima zna biti zemlje.

Evo i nekoliko ideja kako češće uključiti poriluk u jelovnik:

• Mladi, sitno izrezani listovi poriluka pikantan su i zanimljiv dodatak salati od rotkvica, potočarke i radiča. Začinite ju sokom limete i maslinovim uljem te uživajte u posebnim okusima.
• Pirjani poriluk dodajte nadjevu za pitu zeljanicu. Okus će joj dobiti nesvakidašnju notu.
• Pirjani poriluk pomiješajte sa salatom od kupusa, konzerviranom tunom, kuhanim grahom, kukuruzom, svježom crvenom paprikom i rukolom. Kvalitetan je to nadjev za tortilju.
• Omlet od pirjanog poriluka, gljiva i jaja uz zelenu salatu i integralni kruh, čini lagani ručak.
• U woku propirjajte pileća prsa, poriluk, mrkvu, papriku i tikvicu. Dopunite rižom te sezonskom salatom i ručak je gotov.
• Poriluk je povrće niske energetske vrijednosti. U kombinaciji s kuhanom blitvom i krumpirom te ribom ili mladim sirom čini jednostavnu večeru prihvatljivu i osobama na redukcijskoj dijeti.

Varivo s porilukom

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sastojci (za 4 osobe): 320 g junetine, 1 veliki poriluk, pola muškatne tikve, 1 srednje velika rajčica, 1 mrkva, 2 jušne žlice ulja, povrtni temeljac, peršinov korijen, peršinov list, sol, papar, mažuran, vlasac, lovorov list, majčina dušica i bosiljak, juneći temeljac ili voda

Priprema: na zagrijanom ulju naglo popržite junetinu izrezanu na kocke. Izvadite na tanjur, pa na istom ulju popržite mrkvu. Vratite meso na ulje, začinite i pirjajte na laganoj vatri sat vremena. Po potrebi, s vremena na vrijeme promiješajte te dolijte juneći temeljac ili vruću vodu. Dodajte oguljenu i na kocke izrezanu muškatnu tikvu i korijen peršina, pa kratko propirjajte. Dolijte vodu da ona prekrije meso i povrće. Zakuhajte, smanjite vatru i pirjajte oko 20 minuta. U međuvremenu očistite poriluk i svaki njegov list temeljito operite. Izrežite poriluk i rajčicu te dodajte u varivo. Dolijte vodu da prekrije sastojke, zakuhajte, smanjite vatru i kuhajte dok poriluk ne omekša. Pri kraju, dio tikve možete zgnječiti da varivo postane gušće. Maknite s vatre, pospite usitnjenim peršinom i poslužite uz zelenu salatu i crni kruh.

IZVOR: https://www.adiva.hr/nutricionizam/zdrava-prehrana/poriluk-blaga-namirnica-koja-snazno-cuva-srce-prostatu-i-debelo-crijevo/

SLIKA: https://pixabay.com/

Svima nam je poznato kako određena hrana može povećati rizik od kardioloških bolesti. No, i vaše prehrambene navike mogu itekako utjecati na cjelokupnu zdravstvenu sliku organizma. Bilo da već godinama zanemarujete vlastitu prehranu ili ste na putu da ju uravnotežite i učinite zdravijom, kroz ovih 8 koraka pomoći ćete vlastitom srcu i smanjiti rizik od bolesti.

Također, stiže topla ljetna sezona kada posebno vrijedi obratiti pozornost na prehranu.

Smanjite količinu porcije

Najznačajniji uzrok razvoja prekomjerne tjelesne mase zapravo je vrlo jednostavan – veličina porcije. U prijevodu, prehranom unosimo više kalorija nego što ih trošimo.

Umjesto brojanja kalorija pokušajte jednostavno smanjiti količinu hrane po obroku. Upotrijebite manji tanjur i izbjegavajte duple porcije. Osjećaj sitosti možete nadomjestiti većom količinom povrća i voća koje obiluje vrijednim makro i mikro nutrijentima uz puno manje ukupnih kalorija. Također, ograničite unos hrane na tri glavna obroka dnevno, bez nepotrebnih međuobroka.

Povećajte unos voća i povrća

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pobrinite se da svakodnevno u svoju prehranu uvrstite voće i povrće. Izvrstan su izvor nutrijenata, bogati vlaknima te imaju malo kalorija. Također, mnogi nutrijenti sadržani u voću i povrću imaju važnu ulogu u prevenciji srčanih bolesti. Primjerice, zeleno i lisnato povrće bogato je vitaminom K i nitratima koji pomažu u snižavanju krvnog tlaka, a orašasti plodovi odličan su izvor magnezija i bakra. Pri izboru voća i povrća prednost dajte sezonskom, svježem voću i povrću, a izbjegavajte konzervirano koje je često puno soli, šećera i konzervansa.

Prednost dajte cjelovitim žitaricama

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Cjelovite žitarice bogate su vlaknima i mnogim nutrijentima za razliku od rafiniranih koji su najčešće nutritivno “prazne” i bogate kalorijama. Stoga zamijenite rafinirane žitarice cjelovitim. Primjerice, bijeli kruh zamijenite integralnim, rižu zamijenite smeđom ili crvenom rižom i prednost dajte integralnoj tjestenini. Također, u svakodnevnu prehranu uvrstite i neke manje poznate i zaboravljene žitarice kao što su pir, raž, zob, ječam, bulgur, kvinoja i mnogi drugi.

Ograničite unos zasićenih i trans-masnih kiselina

Hiperlipidemija tj. prekomjerna koncentracija masnoća u krvi jedan je od glavnih čimbenika rizika za razvoj ateroskleroze. Zasićene (masti životinjskog porijekla) i trans-masne kiseline (nastaju procesom hidrogenizacije masti i ulja) u tom procesu imaju važnu ulogu – podižu razinu LDL-kolesterola, a smanjuju HDL-kolesterol. S druge strane, masti su nezamjenjive u našoj prehrani jer nam omogućuju apsorpciju važnih vitamina (vitamini D, A, K i E), a masne kiseline i kolesterol građevni su elementi svake naše stanice. Zasićene i trans-masne kiseline zamijenite nezasićenim kao što su maslinovo ulje, biljno ulje (prednost dajte nerafiniranim uljima), sjemenke (posebice sjemenke lana bogate omega-3 masnim kiselinama), orašasti plodovi, avokado. Odličan izvor omega-3 masnih kiselina su i morski plodovi kao što je plava riba. Budite na oprezu jer mnogi industrijski proizvodi i procesuirana hrana prepuni su nezdravih masnoća, prvenstveno trans-masnih kiselina. Tu se ubrajaju grickalice, keksi, gotova tijesta, razni pekarski proizvodi… Ograničite njihov unos ili ih po mogućnosti u potpunosti izbjegavajte.

Birajte kvalitetne izvore proteina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Proteini su također važni u svakodnevnoj prehrani jer njihovom razgradnjom nastaju aminokiseline – građevni elementi naših vlastitih proteina važnih u izgradnji stanica i enzima koji imaju ulogu u svim složenim procesima u ljudskom tijelu. Izvori proteina su meso (prednost dajte mesu sa smanjenim udjelom masti), riba (posebice plava riba), jaja i mliječni proizvodi. Nekoliko puta tjedno meso zamijenite biljnim izvorima proteina poput mahunarki i grahorica (mahune, grah, leća, slanutak, bob) koje su bogate proteinima, imaju nizak udio kolesterola te su odličan izvor vlakana i mnogih vitamina i minerala. Izbjegavajte suhomesnate proizvode koji su puni soli i konzervansa te ostale industrijske prerađevine (hrenovke, kobasice, konzervirano meso), a pri pripremi mesa prednost dajte kuhanju ili pečenju bez masti u odnosu na prženje.

Ograničite unos soli

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prekomjeran unos soli najvažniji je čimbenik rizika za razvoj povišenog krvnog tlaka tj. arterijske hipertenzije, često zvane i “tihi ubojica” koja je jedan od glavnih uzroka srčanog i moždanog udara. Dnevni unos soli ne bi smio biti veći od 5 g (jedna čajna žlica), dok je prosječan unos soli većine ljudi u razvijenim zemljama oko 9-12 g (2 puta više!). U to je uključena i sva ona sol koja je skrivena u namirnicama kao što su kruh, procesuirana hrana (konzervirana hrana, grickalice, suhomesnati proizvodi, sirevi, namazi, paštete, umaci, itd.). Jedan od načina da smanjite unos soli je konzumacija svježih namirnica i samostalna priprema hrane pri čemu suvišak soli možete zamijeniti raznim tradicionalnim i egzotičnim začinima. Također izbjegavajte dosoljavanje hrane neposredno prije jela (uklonite soljenku sa stola!). Hrana s manje soli čini se manje ukusna, no istraživanja su pokazala da je našim okusnim pupoljcima potrebno oko 6-8 tjedana prilagodbe. Stoga budite uporni i ne odustajte od ideje da jedete hranu s manje soli.

Planirajte svoj tjedni jelovnik

Kako biste svome tijelu osigurali sve nutrijente koji su mu potrebni, pobrinite se da vaš tjedni jelovnik bude raznovrstan i bogat, držeći se pritom gore navedenih savjeta. Također, prilagodite prehranu svojim potrebama i dnevnim obavezama, a prednost dajte sezonskim namirnicama. Izbjegavajte hranu koja je bogata kalorijama, a siromašna nutrijentima te pripazite na unos soli.

Povremeno si ugodite

Držeći se gore navedenih savjeta zasigurno ćete uvelike pridonijeti zdravlju. Možete spriječiti ili odgoditi nastanak mnogih kroničnih bolesti te bolesti srca i krvnih žila ili usporiti njihovu progresiju. Međutim, povremeno možete i prekršiti gore navedeno pravilo, vodeći pritom računa da to bude rezervirano za, primjerice, neke posebne prigode poput slavlja ili blagdana. Kao u mnogim stvarima u životu najvažnije je biti umjeren.
IZVOR: http://www.magdalena.hr/blog/zdrava-prehrana-8-koraka-za-prevenciju-bolesti-srca/

SLIKA: https://pixabay.com/

 

Ako volite ljuto, uživajte u svojim jelima. Ako niste ljubitelj „ljutog“, odvažite se i dodajte malo „vrućih“ začina svojoj hrani.

Naša hrvatska kuhinja obiluje raznolikošću i što se tiče odabira namirnica, i što se tiče njihove pripreme, ali i korištenja začina. I dok se za jela na otocima i priobalju vežu blagi okusi dotle se Slavonija i Baranja ponose svojim pikantnim „fišom“, čobancem, kobasicama i kulenom.

Širom svijeta se ljuti začini vežu uz snagu, radost i avanturistički duh. Njihov dodatak jelima zasigurno potiče apetit, no oni nedvojbeno imaju i pozitivan učinak na zdravlje.

Svakako bi koristilo češće ih dodavati jelima.         

 

Začini ljute note

Organoleptička svojstva hrane glavni su nam pokretač njezinog konzumiranja. Blažu ili izraženiju ljutu notu hrani daju sami ili u kombinaciji s drugim začinima čili, kurkuma, vlasac, komorač, korijander, kumin i sl.

Svi ovi začini pokazuju jako antioksidativno djelovanje koje se može usporediti s antioksidativnom aktivnošću vitamina C. Iskorištava se to u proizvodnji različitih prehrambenih proizvoda gdje se aktivne komponente začina koriste kao aditivi.  

Čili

Čili potječe iz Južne Amerike, no posebno se udomaćio u gastronomskoj tradiciji azijskih naroda. I dok prosječan stanovnik Azije dnevno konzumira 2,5 do 8 g čilija, dotle se na Zapadu pojede svega 0,05 do 0,5 g.

    

Čili za zdravlje

Danas je sve više ljudi oboljelih od bolesti srca i krvnih žila. Rizik za njihovu pojavu povećava visoka koncentracija kolesterola, glukoze i inzulina u krvi, a također i visoki krvni tlak te debljina. Rješavanje problema debljine neosporno uključuje smanjenje unosa energije hranom i češću tjelesnu aktivnost.

Pokazalo se kako čili sa svojim komponentama pomaže mršavljenje. Harmonično začinjena hrana sama po sebi izaziva pravovremenu sitost i sprječava prejedanje.

Osim toga, i njegova aktivna tvar kapsaicin doprinosi mršavljenju tako što potiče razgradnju masti u cilju dobivanja energije. Prisutnost kapsaicina u prehrani veže se, s jedne strane, uz sniženje nepoželjnog LDL kolesterola u krvi, a s druge strane uz povišenje poželjnog HDL kolesterola.

Potencira k tome stvaranje dušik-monoksida koji širi krvne žile i tako snižava krvni tlak. Kapsaicin doprinosi sniženju koncentracije glukoze u krvi te smanjuje bol. S razlogom je kapsaicin sastojak flastera protiv reumatskih tegoba i dodataka prehrani za zdravlje zglobova. 

SHV – mjera za ljutinu čilija

Na deklaracijama proizvoda s čilijem može se vidjeti oznaka SHV i pridruženi joj broj. SHV pokazuje vrijednost ljutine proizvoda, a dolazi od eng. Scoville Heat Value; vrijednost ljutine prema Scovilleu.

Naime, prije više od 100 godina Wilbur Scoville je osmislio organoleptički test koji mjeri ljutinu čilija te se i dan danas primjenjuje.  

Kurkuma

Kurkuma je zanimljiva biljka. Među mješavinama začina vjerojatno je u svijetu najpoznatiji curry. Njegov glavni sastojak je upravo prah korijena kurkume. 

Kurkuma sadrži brojne aktivne tvari od kojih najznačajnije mjesto ima kurkumin. Daje joj žutu boju.

Kurkumin ima izuzetno pozitivan učinak na zdravlje. Djeluje kao antioksidans, sprječava prekomjerno zgrušavanje krvi i pojavu upalnih procesa u organizmu. Osim toga, potiče rad mozga, pomaže probavi i zacjeljivanju rana, te sprječava razvoj raka želuca, kože, prostate i debelog crijeva.  

IZVOR: https://www.adiva.hr/nutricionizam/zdrava-prehrana/zacini-i-ljuta-hrana/

SLIKA: https://pixabay.com/

 

SOK OD RAJČICE

Pomiješajte 1 dl soka od rajčice, žlicu češnjaka u prahu, žlicu nasjeckanog peršina i žlicu maslinova ulja. Pijte ujutro na prazan želudac, pet dana.

ZOBENA KAŠA S JABUKOM

Zobena kaša sadrži beta-gluten, tvar koja snižava razinu kolesterola u krvi i utječe na izbacivanje štetnih slobodnih radikala iz tijela. Jabuke, ako ih jedete redovito, snižavaju kolesterol za čak 39 posto. Bogate su pektinom, koji blokira apsorpciju kolesterola u crijevima i pridonosi njegovu izlučivanju iz organizma. U zobenu kašu dodajte naribanu jabuku zajedno s korom.

KVASAC I MED

Jednom mjesečno ujutro na prazan želudac popijte mješavinu napravljenu od polovice malog svježeg kvasca, soka jednog limuna i žličice meda. Sve sastojke miješajte dok se ne sjedine i popijte.

JABUČNI OCAT

Jabučni ocat koristi se za snižavanje visoke razine triglicerida i kolesterola u krvi. U čašu vode ulijte 1 žličicu jabučnog octa i dodajte 1 žličicu meda. Pijte dva puta dnevno dok ne primijetite poboljšanje.

CELER I LIMUN

Dokazano je da celer snižava LDL kolesterol zato što relaksira arterije i omogućava njihovo širenje. Ogulite i naribajte četiri korijena celera. Na kockice narežite šest neprskanih limuna s korom. Pomiješajte celer i limun, dodajte litru vode. Ostavite da stoji 24 sata, dobro izgnječite i procijedite kroz gazu. Pijte po jednu čašicu prije svakog obroka. Čuvajte u hladnjaku.

CIMET

Kako biste smanjili nivo triglicerida u krvi, svakodnevno koristite cimet u prahu. Možete ga dodavati u razna jela, napitke, deserte ili ga jesti s voćem.

NAPITAK OD PLAVOG PATLIDŽANA I KRASTAVCA

Krastavac i plavi patlidžan sadrže ljekovite sastojke koji pročišćavaju krvne žile i smanjuju nivo triglicerida i kolesterola u krvi. Operite i izrežite jedan plavi patlidžan i jedan krastavac. Sastojke stavite u blender i dodajte čašu vode. Napitak treba piti svakog dana, sat prije doručka, tijekom 15 dana. Ne preporučuje se osobama s niskim tlakom.

ČAJ OD MANDARININE KORE

Prokuhajte 5 g kore mandarine u 200 ml vode, kad zakipi, kuhajte oko pet minuta. Ostavite da se malo ohladi, zatim procijedite i popijte.

ZOBENA VODA

Ovaj prirodni lijek lako se priprema: u čašu vode dodajte 2 žlice zobenih pahuljica i ostavite preko noći. Ujutro procijedite i popijte.

ČEŠNJAK I LIMUN (tibetanski recept)

Sitno sameljite 300 g češnjaka i 1 kg limuna s korom. Dodajte 1,5 l vode, stavite na štednjak i čim zakipi, maknite s vatre. Ostavite da se prohladi. Nakon toga lijek ulijte u staklene boce i čuvajte u hladnjaku. Uzimajte 0,5 dl na prazan želudac svako jutro, najmanje 25, a najviše 40 dana. Poslije toga obavezno napravite pauzu od deset dana pa ponovite postupak do poboljšanja zdravstvenog stanja.

SIRUP OD LIMUNA I PERŠINA

Ovaj lagani napitak se preporučuje svima koji imaju problema s visokim kolesterolom i trigliceridima.

Za ovaj napitak trebate 6 limuna i 4 celera.

Limun dobro operite sodom bikarbonom i nasjeckajte ga na kockice zajedno s korom. Celer ogulite i naribajte. Pomiješajte ga s limunom i prelijte litrom vode.

Napitak ostavite da odstoji 24 sata. Procijedite ga kroz gazu.

Napitak čuvajte u hladnjaku i pijte prije svakog obroka.

 

IZVOR: https://www.centarzdravlja.hr/zanimljivosti/recept-pripremite-napitak-koji-snizava-kolesterol-i-trigliceride/

https://zivim.gloria.hr/zivim/jedem/prirodni-recepti-i-namirnice-koje-smanjuju-razinu-kolesterola-u-krvi-8630234

SLIKE: pixabay.com

 

Što je alergija?

Alergija (u prijevodu s grčkog= drugo, drukčije djelovanje) nastaje kao interakcija nasljednih čimbenika i utjecaja okoliša.  Alergija je prekomjerna reakcija obrambenog sustava na različite čimbenike okoliša, inače neškodljive tvari koje udahnemo, dodirnemo kožom, unesemo injekcijom ili pojedemo. U ponovljenom kontaktu s tim tvarima obrambeni sustav organizma se poremeti i dolazi do reakcija između strane bjelančevine – alergena i vlastite bjelančevine – protutijela, uz nepotrebno i prekomjerno stvaranje protutijela. Protutijela koja su odgovorna za nastanak alergijskih reakcija pripadaju skupini imunogolbulina E (IgE). Imunoglobulini se vežu na prihvatne molekule (receptore) na stanice mastocita, koje sadrže posebnu tvar – histamin. Kada se IgE veže na mastocit, oslobađa se histamin, dolazi do širenja i pojačane cirkulacije kroz krvne žile, kontrakcije glatke muskulature i pojave simptoma.

Alergije se najčešće javljaju u djetinjstvu, ali se mogu javiti u bilo kojoj dobi.

Alergija se može očitovati kao alergijski rinitis (peludna hunjavica), alergijski konjunktivitis, urtikarija i kožne alergije, alergijski bronhitis. Sklonost za razvoj alergija se nasljeđuje.

Što sve uzrokuje alergiju?

Uzročnici alergije – alergeni su brojni. Među najčešće alergene ubrajaju se: pelud, grinje, kućna prašina,  životinjska dlaka, spore plijesni, hrana, otrovi insekata i UV zrake.

Tako inhalacijski alergeni, kao što su pelud, grinje, kućna prašina, životinjska dlaka, perje, plijesni i slično, najčešće uzrokuju simptome na dišnom sustavu i bolesti kao što su alergijski rinitis i astma.

Alergeni iz hrane mogu uzrokovati smetnje vezane za probavni sustav, ali i sustavne i kožne reakcije.

Ubodi insekata, kao i lijekovi i cjepiva izazivaju sustavne ili samo kožne reakcije.

Sklonost alergijama je nasljedna, pa je važan podatak o alergijskoj bolesti u obitelji jer primjerice kod djeteta čiji je jedan roditelj alergičar rizik pojave alergijske bolesti iznosi oko 30%.

Kako prepoznati alergiju?

• ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije kod djece;
• ukoliko se simptomi javljaju učestalo, svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) radi se o alergiji;
• ako simptomi traju duže od dva tjedna, vjerojatno se radi o alergiji;
• kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade nema svrbeža;
• kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelena;
• kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje dovodi do olakšanja;
• simptome cjelogodišnjeg rinitisa je nešto teže prepoznati: ne javljaju se sezonski, nego povremeno tijekom godine neovisno o sezoni cvjetanja, a ponekad su doista cjelogodišnji uz promjene u intenzitetu simptoma; simptomi se pojavljuju ovisno o tome kada i s kojim alergenom osoba dolazi u doticaj (grinje, kućna prašina, dlaka mačke ili psa, perje, plijesni…).

Što je pelud?

Pelud su mikroskopska zrnca koja  proizvode biljke kako bi se mogle razmnožavati. Za nas je važna ona pelud koja se prenosi putem vjetra, jer tada može biti udahnuta i kod osjetljive populacije izazvati alergiju. Peludna zrnca su lagana i nošena vjetrom mogu se prenijeti na udaljenosti i do100 kilometara. Najveći dio peludi, oko 90% ostaje na mjestu otpuštanja. U  većim naseljima i gradovima zbog posebnih mikroklimatskih uvjeta, peludna zrnca su najgušća u sloju zraka do 10 m od tla. Uz povoljne meteorološke uvjete, toplo i suho vrijeme (30-40% vlage), uz visoki tlak zraka, oslobađaju se velike količine peludi.

Koji su simptomi peludne alergije?

Peludne alergije javljaju se periodično i sezonski, vezano uz vrijeme cvatnje određenih vrsta biljaka i njihovih peludi u zraku (trave, drveće i korovi). Većinom je to u proljeće, ljeto i jesen.

Peludna hunjavica, poznata pod nazivom i sezonski alergijski rinitis je najčešći oblik alergije.

Kod alergija na pelud alergen (pelud) dolazi u tijelo putem kontakta s očima i dišnim sustavom. Simptomi su svrbež i pečenje očiju, svrbež vrška nosa i grla, suzenje i crvenilo očiju, kihanje, curenje vodenastog iscjetka iz nosa, neprohodnost i punoća nosa, otežano disanje, kašljanje.

Poznati primjer peludne alergije je alergija na ambroziju, čiji simptomi mogu varirati od peludne hunjavice sve do napada teške bronhalne astme. Jedna biljka sadrži oko 200 cvjetova i proizvodi do osam milijuna peludnih zrnaca (5,5 do 10 g peludnog praha), oprašuje se vjetrom i vrlo je dalekometna (pelud se širi oko 1 kilometar uokrug biljke, a može se prenositi na udaljenost i do 100 kilometara) te jako alergena (alergijske reakcije u osoba osjetljivih na tu pelud mogu se pojaviti već pri koncentraciji 20 do 30 peludnih zrnaca u kubičnom metru zraka).

Preporuke za liječenje, ublažavanje simptoma i prevenciju peludne alergije

Današnja znanost ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se prije toga nije javio svom liječniku. Tek kada se alergija potvrdi, može se i liječiti ili ublažiti.

Ključni parametri za uspješno liječenje i smanjenje simptoma alergijskih bolesti:

1. Edukacija, informiranje (o alergiji i alergenim biljkama) te praćenje  kretanja peludnih alergena u zraku na određenom geografskom području (pratiti meteorološku prognozu, bioprognozu, peludni kalendar, alergijski semafor i peludnu prognozu)

2. Uzimati odgovarajuće lijekove redovito, pravilno i prema preporuci liječnika (medicinska terapija uključuje razne lijekove protiv alergija – raznih    vrsta i oblika (tablete, nosni sprejevi, kapi za oči), koji uklanjaju ili ublažavaju simptome alergije blokirajući ili umanjujući djelovanje upalnih tvari poput histamina (primjerice antihistaminici u obliku tableta, nosni sprejevi na bazi kortikosteroida ili drugih tvari koji smanjuju upalu, otečenost i začepljenost nosa, kapi za oči koji olakšavaju simptome sekrecije iz očiju).

3. Određenim mjerama i prilagodbom aktivnosti izbjegavati kontakt vanjskih sluznica (oči, nos) s alergenom (zrncima peludi). Kako se pelud prenosi zrakom, dosta teško ju je izbjeći, no određene mjere pomažu u smanjenju izlaganja alergenu. Primjerice, savjetuje se izbjegavati odlazak u prirodu, provjetravanje i sušenje rublja na zraku u vrijeme visokih koncentracija peludi (u vrijeme sunčanog i vjetrovitog vremena, u jutro i prijepodne),  odabrati odlazak u prirodu nakon kiše, jer su tada koncentracije peludi u zraku najniže, kratko provjetravati (ne ujutro i prije podne) i boraviti u zatvorenim klimatiziranim prostorijama, izbjegavati boravak na mjestima prisutnosti alergene biljke (zapuštena zemljišta i vrtovi, obale potoka i rijeka, pokraj putova, uz ceste i željezničke pruge, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima),  nakon boravka na otvorenom oprati ruke, lice, istuširati se, oprati kosu, presvući odjeću, boraviti u zatvorenim i klimatiziranim prostorima u vrijeme visokih koncentracija peludi. ako postoji mogućnost promijeniti mjesto boravka za vrijeme vrhunca cvatnje i koncentracije peludi u zraku.

4. Za rješavanje problema alergije na ambroziju važno je uklanjanje uzroka – uklanjanje ambrozije s poljoprivrednih površina, okućnica, vrtova, livada i drugih površina. Ambroziju  treba uklanjati mehanički (čupajući je i koseći, i to prije cvatnje) ili kemijski (koristeći kemijska sredstva protiv korova), i to prije cvatnje u lipnju i srpnju. Uništavanjem ambrozije smanjuje se količina ove alergene korovske biljke i time smanjuje izloženost njenoj peludi kod ljudi koji već imaju alergiju na ambroziju, i doprinosi smanjenju nastanka novih slučajeva alergija (primarna prevencija).

Liječenje treba početi na vrijeme i treba trajati do kraja djelovanja alergena (npr. liječenje peludne hunjavice treba započeti najmanje 15 dana prije početka polinacije, a treba trajati do kraja polinacije. Neobično bitno je praćenje koncentracije peluda u zraku – vidi Peludna prognoza.

Koji su savjeti za osobe alergične na pelud?

• potrebno je ispitati na što točno je osoba alergična;
• pratiti Peludnu prognozu
• redovito uzimati terapiju propisanu od strane liječnika.
• za vrijeme visoke koncentracije peludi na koju je osoba alergična u zraku:
• izbjegavati boravak i provođenje fizičkih aktivnosti u području bujne vegetacije u vrijeme visoke koncentracije peludi u zraku;
• izbjegavati sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine vani na zraku;
• prostorije u kojima boravite provjetravajte kratko;
• boraviti u zatvorenim i klimatiziranim prostorima;
• ako ipak osoba mora boraviti na otvorenome, nakon povratka kući, potrebno je oprati ruke, istuširati se, oprati kosu, te presvući odjeću kako bi se spriječilo unošenje peludi u stan;

Da bi se osobe alergične na pelud mogle „pripremiti“ na povećanu koncentraciju peludi na koju su alergični, naš Zavod vrši mjerenja koncentracije peludi u zraku. U našoj županiji postoji za sada

Mjere se koncentracije tri vrste peludi: pelud stabala, trava i korova. Na našem području od korova najznačajniji su drijenak, pelin i ambrozija.  Zanimljivo je reći kako peludi cvijeća ima jako malo, jer cvijeće oprašuju kukci. Kao što znamo, većina peludi javlja se u proljeće u najvećim količinama, dok su zimi te količine znatno manje.

IZVOR: https://javno-zdravlje.hr/alergija-na-pelud/

https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/okolis-i-zdravlje/480

SLIKA: https://pixabay.com/

Glina je aktivna prirodna materija koja se koristi kao prirodno sredstvo za njegu lica i tijela, ali i za čišćenje organizma od toksina i podizanje imuniteta. Budući da pomaže regeneraciji kože, odlična je i za liječenje raznih promjena na koži čineći je nježnom i glatkom, a pri tom umanjuje bore. Glina se upotrebljava kao maska za lice ili dodatak kupkama. Tada služi za opuštanje cijelog tijela, otklanja umor i stres.
Upotrebljena kao obloga liječi upale, reumatske bolove, čireve, gnojne upale, pomaže kod zarastanja rana, ublažava bolove kod opekotina, koristi se i kao maska u liječenju akni, mitesera, otklanjanju fleka sa kože.
Ukoliko se koristi oralno pomaže kod problema sa varenjem, anemijom, a prvenstveno služi kao detoksikator , čisti organizam, povećava otpornost na otrove i podiže imunitet.
Da glina posjeduje ljekovita svojstva te da podstiče odbrambene mehanizme organizma zna se već jako dugo. Naprimjer „ bolesne ili ozlijeđene životinje, oduvijek bi tražile zemlju koja sadrži glinu da u nju „zakopaju“ bolni dio tijela i uvijek bi je nepogrešivo našle.
Glina djeluje iznutra i izvana. Stari ljudi kažu da je glina“’zemlja koja se jede odnosno pije“ jer upija, drenira i eliminira nečistoće iz organizma, krvi i limfe. Toliko očisti organizam da se izgubi i neugodan miris znoja te ostalih tjelesnih izlučevina.
Danas ljekovitu moć gline priznaje i medicina jer je poznato da ona sadrži mnoge mineralne soli i oligoelemente, zatim aluminij, kalij, silicij, kalcij, natrij, željezo, srebro, magnezij bakar i olovo.
Glina pomaže u zarastanju rana, eliminira nečistoće iz tkiva, krvi i limfe, povećava smanjenu radioaktivnost u organizmu, a apsorbira preveliku, tako da se posebno preporučuje nakon ili između zračenja mazati na oboljelo mjesto.
Glina pomaže kod mnogih bolesti, a možete je uzimati i ako nemate posebnih zdravstvenih problema, za čišćenje organizma ili podizanje energije.
Gline su nastale tijekom posljednjeg ledenog doba. Danas se dobivaju s dubina između deset i trideset metara. Uglavnom se tu radi o slojevima lesa koji se formirao tijekom nekoliko tisućljeća.
Gline su bogate različitim mineralima. Ovisno o tome gdje su vađen.
Kada se koristi za kozmetičke proizvode, naravno da glina mora biti bez klica i biološki ispravna. Zbog toga se nakon vađena suši u posebnim pećima ili na suncu. Time se uklanjaju sve klice i glina se uslijed topline pasterizira.
Posebni učinci gline bili su poznati još od davnina. U Egiptu su faraoni, na primjer,  koristili glinu kao antiseptik u blatnim kupkama  a Hipokrat, najpoznatiji liječnik iz antike, preporučuje glinu za internu uporabu.

Glina i ljekovita glina
Neke gline nazivaju se i ljekovitom glinom. To je zaštićeni pojam. Da bi se mogao koristiti taj naziv, potrebno je glinu podvrgnuti strogim postupcima ispitivanja, jer se tada radi o lijeku koji podliježe farmaceutskim propisima. Sve ostale mineralne gline nisu odobrene  za oralnu upotrebu ljudi, ali se mogu koristiti u proizvodnji kozmetičkih proizvoda.

Boje
Gline su dostupne u različitim bojama. One nisu obojene, kao što bi se moglo sumnjati, već svoju boju uglavnom dobivaju ovisno o koncentraciji magnezija i željeznih oksida.
Gline, koje imaju visok udio željeznog oksida, su obično ružičaste, crvene ili ponekad žute. One se koriste za kozmetičke maske, kao zamjena za šminku (bez kemijskih sastojaka) i za čišćenje lica.
Zelena glina ima visok sadržaj bakra. Dolazi iz Srednje Europe, a posebno iz Francuske. Nakon sušenja na suncu koristi se za kozmetičke maske, kreme za čišćenje, piling, za kupke i u dekorativnoj kozmetici.
Lava glina dolazi iz gorja Atlas. Ona ima visok sadržaj silicija. Pomiješana s vodom ima intenzivnu snagu čišćenja i to je glavni razlog zašto se često koristi kao zamjeana za gel za tuširanje, šampon ili kao sredstvo za čišćenje masne ili nečiste kože.

 

 

Kaolin ili bijela glina, je posebna vrsta gline, jer je jedina ljekovita glina koja u svojem sastavu nema željezo. Ona je sitnozrnate teksture i koristi se u kozmetici, kao baza za maske ili kao osnova za puder za tijelo. Kaolin je idealan za osjetljivu kožu.

 

Učinak

Budući da su sve gline sto posto biološke i bez kemijskih dodataka, njihova je kompatibilnost ogromna. Dakle mogu se koristiti bez problema i kod teških kožnih problema.

Većina glina se koristi kao osnova za maske za lice i piling ili kao kupka. Ljekovita glina s medicinskim odobrenjem može se konzumirati. Ona pomaže kod grčeva u želucu, žgaravica, bolova u želucu itd.